
“Art i caffe su dva mjesta u kojima živim cijeli život”
Petar Mišo Mihočević, poznati Dubrovčanin, sinonim za gospara, od mladosti aktivan kulturnjak, producent, filmski glumac, zborski pjevač, jedan od naših prvih manekena i fotomodela, čovjek s međunarodnom karijerom u visokoj modi ili, ukratko, novi voditelj emisije ArtCaffe.
Gospodine Mihočeviću, javnost vas zna kao čovjeka koji je sinonim za važne produkcije u kulturi, od Dubrovačkih ljetnih igara, Kazališta Marina Držića, dovođenja velikih ansambala i umjetničkih imena, poput Bečkih dječaka, Montserrat Caballe, Daniela Day-Lewisa, Juliana Rachlina, Rogera Moora i mnogih drugih. Što Vas je motiviralo da se priključite projektu ArtCaffea i preuzmete ulogu voditelja?
Glavni bi odgovor morao ležati u mom životopisu kojega je obilježilo nekoliko stvari, ali kultura ponajprije. ‘Boriti’ se za kulturu znači ne je samo stvarati, nego je i stalno zagovarati, otkrivati, poticati kroz sve moguće situacije i oblike komunikacije. Najčešće se govori o ukupnim djelima, o proizvodu, o dojmu nakon nekog događaja, a daleko manje o umjetnicima kao osobama izvan javne scene, o onome što o njima ustvari ne znamo. S moje druge strane, nakon toliko mojih godina ispred pozornice, iza nje i na njoj, i podosta u producentskom stolcu, mislim da znam što te ljude pitati, a to mi se čini dovoljnim da uletim u još jedno novo polje. Art i caffe su dva mjesta u kojima živim cijeli život!

Već iz prvih emisija vidimo da ste razgovor s gostima postavili intimnije, da ste napravili odmak od formalnog vođenja, što i jest izvorna ideja ArtCaffea – upoznati goste i s druge strane jer se o njihovim karijerama uglavnom već sve zna. Kako gosti reagiraju i hoće li u budućnosti biti i nekih izravnijih pitanja koja ih još više mogu “ogoliti” pred gledateljima, kroz njihove interese, planove, čežnje ili pak strahove?
Ah, ne mogu biti formalan voditelj kad to nisam, a još sam manje istražitelj. Cilj ovih razgovora nikako nije da bilo što iz njih bude temom žutih medija. Nije cilj provocirati, nije cilj previše se približiti intimnoj sferi sugovornika, otkriti nešto senzacionalno, dapače. Kao i u životu bez uključenog mikrofona, čovjeka treba poštivati. Moji prvi sugovornici su bili krajnje zadovoljni, ne čini mi se da je to bilo samo iz kurtoazije. Vidjet ćemo kad sve izađe na sunce. Moja najvažnija nada je da gledateljima neće biti dosadno!

Dugo ste živjeli u inozemstvu, imate veliki krug poznanika i prijatelja među svjetskim umjetnicima. Možemo li očekivati gostovanje nekoga od njih?
Iskustvo u životu po raznim zemljama je na svoj način pridonijelo rušenju barijera u komunikaciji. Jezici nam nisu problem, pa bi bilo jako zgodno da se pojavi netko na nekom drugom jeziku. Umjetnost ne poznaje granice i za nju smo uvijek spremni.
Na kraju, što želite poručiti gledateljima i čitateljima artcaffe.eu-a?
Gledajte sa strpljenjem, nadam se i sa zanimanjem, i oprostite voditelju ako je nešto spetljao!
Autor: Nikola Mihaljević
1 comment on ““Art i caffe su dva mjesta u kojima živim cijeli život””