Bruno Urlić: Sarajevo je zauvijek u mom srcu, a Zagreb je grad u kojem sam se realizirao kao glazbenik
Bruno Urlić, rođeni Sarajlija, iz obitelji glazbenika, aranžer i prva violina u više poznatih bendova. U ArtCaffeu nam je govorio o rodnom Sarajevu koje ga je formiralo uz vrlo različite ljude, od lokalnih „heroja ulice“ pa do poznatih umjetnika i dječjeg igranja u Narodnom pozorištu u kojem je još kao dijete odgledao većinu poznatih opera i klasičnih djela. Gdje je završio popevši se srednjoškolskim stepenicama s trećeg na četvrti kat, kako su ga čeličila ratna događanja i kako je stjecao prva ozbiljna glazbena iskustva? Gdje ga je glazba odvela iz opkoljenog Sarajeva, kako je završio u Zabranjenom pušenju, pa kasnije s nikad prežaljenim Damirom Kukuruzovićem, a potom i s Massimom, kakva mu je suradnja sa Zoranom Predinom i kakve veze ima „plava krv“ s glazbom…? ArtCaffe uvijek donosi više!
Pogledajte emisiju na našem Youtube kanalu i kliknite subscribe:
U ArtCaffeu nam je govorio i o ljubavi prema sevdahu i viziji njegove budućnosti te o tome što Mavi Can radi, je li to grijeh prema sevdahu ili neka nova vizija s kojom će se ta glazba približiti novim generacijama. Osvrnuo se i na svoje, nažalost, prerano izgubljene kolege – Damira Kukuruzovića s kojim je pokrenuo sjajan Gypsy Jazz bend, koji i danas nastupa te, naravno, sjajnoga glazbenika s kojim je stekao veliko iskustvo i proživio prelijepe godine, te neponovljivog Massima, ili od milja Maksa. U svojoj želji da upozna i spozna glazbu stekao je i iskustva makedonske izvorne glazbe, radeći sa sjajnim Ezerkama i drugim makedonskim etno glazbenicima. Ipak, kad se ozbiljno vježba violina, svira se klasika jer je ona najsuptilnija i traži najveću razinu koncentracije i ovladavanja instrumentom. U emisiji ćete doznati i mnogo drugih zanimljivosti.
O Bruni Urliću
Bruno Urlić rođen je i odrastao u Sarajevu, gdje je završio nižu i srednju glazbenu školu. Muzičku akademiju također upisuje u Sarajevu ratne 1993. te postaje i član Sarajevske filharmonije. Zbog rata, 1995. seli se u Zagreb te nastavlja studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1998. diplomirao u klasi prof. Vinka Fabrisa. Usporedno sa studijem bavio se i raznim drugim vrstama glazbe te je, osim violine i viole, pjevao i back vokale, svirao klavijature, aranžirao i producirao. Osam godina bio je član kultnog sarajevskog rock banda Zabranjeno pušenje kao violinist te je sudjelovao na njihova tri studijska i dva live albuma.
Bruno se bavi i etno glazbom te je umjetnički voditelj i producent projekta “Ezerki & 7/8” koji izvodi makedonsku etno glazbu. S tim ansamblom snimio je četiri studijska CD-a, live CD/DVD iz zagrebačke Tvornice, The best of album, kao i dokumentarni film Ludi za Makedonijom. Također, pokretač je i vođa etno jazz skupine Mavi kan s kojom ima dva ostvarena albuma, na kojem su sudjelovali i poznati izvođači poput Hanke Paldum, Damira Urbana i Zorana Predina te sjajni instrumentalisti poput Henryja Radanovića, Matije Dedića, Damira Šomena, Branimira Gazdika, Valenta Samardžije, uz nekoliko inozemnih glazbenika. Bend je i dalje aktivan i radi, snima i održava koncerte.
Pogledajte isječak iz emisije o Mavi Kanu:
U jazz vode ulazi 2005., i to kroz žanr koji je najsrodniji violini kao instrumentu, a to je gypsy swing. Tijekom 15 godina suradnje s utemeljiteljem Siscia Jazz Cluba, gitarističkim virtuozom Damirom Kukuruzovićem, bend je ostvario suradnju s gotovo svim živućim legendama ovoga glazbenog žanra poput S. Rosenberga, A. Debarrea, L. Beiera. P. Schefera, R. Nolana, R. Faysa, J. Stefana, W. Adlera, Y. Loeffleura… Tijekom posljednjih nekoliko godina sastav surađuje s legendarnim slovenskim kantatutorom Z. Predinom u projektu “Zoran pjeva Arsena”.
Vrlo značajan dio Brunove karijere odnosi se na sviranje u bendu Massima Savića, gdje je bio stalni član i nastupio na više od 300 nastupa sve do preranog odlaska toga velikoga glazbenika.
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević
