ArtCaffe

Dokumentarni film „Disident“ autora Ivana Mihaljevića prikazat će se u dokumentarnom programu 31. dana hrvatskoga filma u Zagrebu u Kinu Tuškanac

Film i život vezani su čvrstim vezama i direktno utječu jedno na drugo. Ivan je svojim filmom „Disident“, koji govori o jednom paralelnom svijetu u središtu Zagreba, poslao poruku da nije uvijek sve onako kako se čini na prvi pogled. Dirljivom pričom iz života svoga glavnog junaka Hrvoja Gospočića, autor je, koristeći dokumentarističke filmske tehnike, poslao jasnu umjetničku kritiku današnjeg društva.

Riječ je o mladom autoru, rođenom 2000. godine, a koji svojim radom pokazuje iskustvo i zrelost izričaja, tim više što je u ovom film on kompletan autor kao redatelj, direktor fotografije i montažer. Kad govori o svom videostvaralaštvu, kaže: „Video je moja ljubav od malih nogu, s početka na intuitivnoj razini, a već početkom srednje škole to je poprimilo neke ozbijnije forme“. Govoreći o tome kako je stekao filmska znanja i vještine, rekao je: „Imao sam sreće što sam dobio priliku sudjelovati na raznim profesionalnim snimanjima jedne produkcijske kuće i iz prve ruke sam mogao vidjeti kako to funkcionira u realnom životu. Već od drugog razreda srednje škole volontirao sam na Z1 televiziji snimajući studijske emisije i tada je pomalo moja violina odlazila u drugi plan, a sve više se okrećem kameri i videu“.

Rekao nam je i da je „sve počelo snimanjem kratkih filmova, kao dječja igra i zabava u kojima su morali glumiti prijatelji i rodbina, a kasnije je to naravno postajalo sve ozbiljnije“. Ivanovi autorski filmovi su do sada prikazani na nekoliko festivala po svijetu i osvojili su razna priznanja; to su filmovi „Donne“ i „Imagine“, inspiriran poznatom pjesmom. Tijekom korone snimio je psihološku dramu „Brundina“ koja tematizira eskalaciju obiteljskog nasilja u pandemiji. Ovaj film dobio je posebne povale na festivalu u Katmanduu. Uz video, Ivan se bavi i fotografijom pa treba istaknuti  autorsku izložbu fotografija „Izvan okvira“ koja je izazvala veliki medijski interes i posjećenost te je nakon premijernog postavljanja u galeriji u Kulturnom centru Dubrava pozvan da s njom otvori Tjedan kreativnih industrija Dubrovnik, u Art radionici Lazareti u Dubrovniku, što mu je bila velika čast.

Osim umjetničkog autorskog rada, Ivan drži da je važno dnevno učiti i razvijati se, pa tako, uz studij Menadžmenta u kulturi, aktivno radi kao direktor fotografije, ali i realizator na snimanju tv produkcija i emisije „ArtCaffe“, dokumentarnih, igranih i promotivnih filmova drugih kolega i autora. Na taj način stječe iskustva i usvaja nova znanja.

Govoreći o tome kako je došao na ideju da snimi film  „Disident“, rekao nam je kako je „Hrvoja upoznao kao glumca u ‘Nemogućoj eMisiji’, u kojoj je sudjelovao zajedno s junacima iz negdašnje ‘Noćne more’ pokojnog Željka Malnara. U toj emisiji je pokazao svoje glumačke i performerske talente i bio mi je intrigantan, posebice nakon što je ispričao svoju iznimno zanimljivu životnu priču, koja na neki način opisuje procese koji su se događali u našoj zemlji. Postali smo dobri poznanici i u jednom trenutku sam mu predložio da snimimo film. On je pogledao svoj poslovni kalendar (smijeh) i naravno rekao da može odmah početi snimati. . Cilj mi je bio uhvatiti i prikazati emociju, stanja koja prolazi čovjek kojeg je društvo marginaliziralo, ali i njegov bunt koji je ujedno stalni umjetnički performans“.

Građani Zagreba Hrvoja znaju pod raznim imenima od „Waso Picasso“ do „Pimpi Urki“ i njegove performanse koje izvodi po gradu i u kojima kritički govori o društvenim autoritetima te je na neki način nasljednik velikog Tome Gotovca. U ovom filmu Hrvoje je pokazao dublje emocije za koje je trebalo vremena, tako da se film „kratkog trajanja“ u biti snimao relativno dugo, uz ozbiljne pripreme i s puno snimjenog materijala iz dana u dan.

Ovo je priča o čovjeku pred kojim je stajao život i karijera, otvarala su mu se mnoga vrata, ali spletom nesretnih okolnosti i zakulisnih igara ostaje bez stana u centru grada, i to u njemu stvara bunt. On više ne želi igrati po pravilima društva i odlučuje postati „Disident“ i, kako sam kaže, ako njemu „država“ može oduzeti jedan stan,  on će njoj oduzeti deset. To je razlog zašto živi na raznim napuštenim lokacijama u centru grada, odabravši neki svoj bolji svijet. U slobodno vrijeme glumi, izvodi performanse, kritizira društvo.

I kao što je i svatko od nas sigurno barem jednom u životu doživio neki neuspjeh koji smatra nepravdom, Hrvoje ih je itekako osjetio na svojoj koži i nije imao snage, ili sreće, suprotstaviti se, što se i ogledava u njegovu citatu iz filma: “Kad si mlad, misliš da ti voziš, kao recimo auto, okrećeš volan pa ovisi o tebi. Sada shvaćam da ti samo preuzmeš svoju smjenu, sjedneš u elektromotorni vlak, a da društvo, odnosno skretničarski toranj, odluči gdje ćeš završiti”.

Ivan nam je rekao: „Imao sam sreću jer je Hrvoje želio ispričati svoju životnu priču u kameru, jer je performer, glumac, vrlo kreativan i ponekad s previše ideja, ali upravo zato je bio izazov raditi s njim“. Autor planira film poslati na festivale u zemlji i inozemstvu te ga javno prikazati kako bi poslao poruku što širem krugu gledatelja.

Autor: Lidija Begić

Fotografije: Disident