Dunja Vejzović: treba raditi na sebi i učiti cijeli život, a ne prodavati stare konzerve
Dunja Vejzović – operna diva s velikom međunarodnom karijerom, pedagoginja koja stvara nove zvijezde operne umjetnosti, pjevačica koja je kroz godine mijenjala raspon i boju svoga glasa, slikarica bez slika, studentica dirigiranja u zrelim godinama, žena koja nikad ne prestaje učiti i uvijek radi na sebi. O svemu tome i još puno više u ArtCaffeu.
Pogledajte ArtCaffe:
O Dunji Vejzović
Dunja Vejzović počela je svoju karijeru u HNK u Zagrebu. Prvi joj je angažman bio u nürnberškoj Operi 1971-76 i poslije toga do 1980. u frankfurtskoj operi. Njen internacionalni proboj bio je debi 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje je iduće dvije sezone trijumfirala u „Parsifalu”. Pod Karajanovim vodstvom oduševljavala je na Uskrsnom festivalu u Salzburgu (1980, 1981, 1984) i snimila tri velike Wagnerove uloge: Kundry – „Parsifal” (DGG), Ortrud – „Lohengrin” (EMI) te Senta – „Ukleti Holandez” (EMI). Uslijedili su nastupi na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: „Tannhäuser” (Metropolitan, 1978), „Trojanci” (Scala, 1979), koncertna izvedba „Le Cid” (Pariz, 1981), pod Kleiberovim vodstvom – „Wozzeck suite” (Beč, 1982), te pod ravnanjem Abbada (London – 1985, Bečka državna opera – 1990). Pod Maazelovim vodstvom nastupila je u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), zatim su uslijedili „Ukleti Holandez” (Bečka državna opera, 1983), „Suor Angelica” (Scala, 1983), „Nabucco” (Rimska opera, 1984), „Herodijada” (Barcelona, 1984), Cherubinijeva „Medeja” i „Salambo” M. P. Musorgskog (Pariška opera, 1986), „Alceste” pod ravnanjem Christopha Eschenbacha (Stuttgart, 1987), „Parsifal” u režiji Roberta Wilsona (Hamburg – 1990, Houston – 1991), „Wozzeck” Albana Berga itd.
Operna je primadona svjetskoga ugleda izvela golem repertoar pod ravnanjem vodećih svjetskih dirigenata (Karajan, Kleiber, Mehta, Eschenbach, Maazel, Abbado), osobito se proslavivši kao nenadmašna wagnerijanka. Istodobno, velika umjetnica operne scene sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar i popijevkama Gounoda, Masseneta i Berlioza, Čajkovskog i Rahmanjinova, Schuberta, Schumanna i Brahmsa, Wolfa, Berga i R. Straussa te Granadosa i de Falle.
U okviru glazbeno-scenske tvrtke VERO Visione (Vejzović – Romanowski, utemeljena 1993) objavljuje svoju iscrpnu monografiju (od 1966. do 2004), održala je mnogo projekata promovirajući mlade pjevače, među ostalim kao suosnivačica velikog natjecanja za njihovo stipendiranje te se uspješno upustila u vodstvo glazbeno-scenskih djela, kao npr. Opere-oratorija „Prikazanje duše i tijela” (Zagreb, 1993)u režiji Christiana Romanowskog.
Podjednako suverena kao koncertna pjevačica i interpretatorica lieda, bavi se i pjevačkom pedagogijom (1995), prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvo i mladim naraštajima, te zapaženo djeluje u zemlji i inozemstvu (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000, i na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu 2000 – 2012).
Posebni zadatak bio joj je dati kulturni naglasak svojoj djedovini Internacionalnim pjevačkim kursevima na otoku Rabu. Već 15 godina studenti iz brojnih zemalja dolaze na otok te usavršavaju svoja znanja uz njeno vodstvo i gostiju pedagoga, kao što su prof. Konrad Richter i Michael Gees i Cornelis Witthoefft. Visoki nivo kursa zamjetan je na završnim koncertima.
Uz kurseve u Italiji, Nizozemskoj, Njemačkoj i Meksiku, Dunja Vejzović djeluje na raznim natjecanjima kao članica žirija, uz Madame Kiri Te Kanawa kao predsjednica.
Dobitnica je mnogobrojnih nagrada – „Milka Trnina” (1982) kao i mnogih nagrada Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi. Najvažnije od svih nagrada su nagrade Grand Prix du disque Fany Heldy za ulogu Kundry i Ortrud snimane za DGG (1982) i EMI (1983).
Suosnivačica je svjetskog kluba Soroptimist Zagreb (od 1995) unutar kojeg je djelovala i u Stuttgartu u mnogim humanitarnim i angažiranim projektima. U listopadu 2010. predsjednik Njemačke Republike dodijelio je Dunji Vejzović ordeno na lenti za aktivnosti na polju kulturne izmjene i socijalnog rada.
Godine 2015. godine upisala je usavršavanje u predmetu dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Mladena Tarbuka, te zborsko dirigiranje u klasi Jasenke Ostojić. Na kursevima poznatih dirigenata/pedagoga kao Uroš Lajovic, Achima Holuba, Roberto Paternostro dirigirala je simfonijski repertoar na koncertima u Dubrovniku, Londonu i Berlinu. Na koncertu opernih uvertira u Pazinu nastupile su Lidija Horvat Dunjko, Sofija Cingula i Marija Kuhar Šoša. Riječkoj publici predstavila se kao dirigentica na Gala koncertu u Zametu uz sada već renomirane pjevače, a bivše studente, Dianu Haller, Krešimira Stražanca te kao gosta Wolfganga Schönea.
Autor: Nikola
#artcaffe #unimedia #misomihocevic #opisfilm #hnkzagreb #hnkuzagrebu #opera #salzburg #wagner #nabucco #pariskaopera #hamburg #milkatrnina #grandprix #muzickaakademijazagreb #mladentarbuk
