Meštrović se nastojao odužiti
rodnom kraju kao i svim dobrotvorima koji su mu pomagali u njegovu školovanju i afirmaciji. Jedan od onih koji su imali veliki utjecaj na njegov život, ujedno i njegov veliki prijatelj i mecena, u čijoj obiteljskoj kući se nalazi današnji muzej, je Nikola Adžija, brat velikoga hrvatskog intelektualca i pisca lijeve provinijencije, Božidara Adžije. Nikola Adžija izravno je molio Ivana Meštrovića da odvoji dio djela za Drniš koja će biti vezana uz ovaj kraj. Posebno su zanimljive slike s etnografskim motivima ovoga kraja koje su nastajale tijekom njegovih ljetnih boravaka u zavičaju. Nažalost, zbirka je tijekom Domovinskog rata bila devastirana, dijelom pokradena i raznesena na razne strane te je krajnjim naporima u poratno vrijeme vraćeno sve do čega se moglo doći.
Ipak, desetak skulptura još je na Interpolovoj listi umjetnina za kojima se traga. No, veći dio prenesen je za vrijeme okupacije i deponiran na Kninskoj tvrđavi, što je omogućilo da ih se ipak sačuva. O tome je svjedočio i Željko Krnčević, ravnatelj Muzeja grada Šibenika, koji je osobno sudjelovao u evidenciji, spašavanju i povratku umjetnina u Gradski muzej Drniš.
Prvi pisani tragovi o Drnišu, pod tim nazivom, sežu u 1494. godinu, no cijeli kraj ima značajne povijesne nalaze i lokalitete od stare ere, preko vremena Ilira, Rimljana, značajne srednjovjekovne hrvatske lokalitete pa sve do modernih vremena. Važno je istaknuti da je u Drnišu javno izloženo čak šest originalnih djela velikog Meštrovića, što ga u tom smislu čini vrlo vrijednom galerijom na otvorenom koja je svakako postala dio gradskog identiteta.
