ArtCaffe

Tajanstvena Hrvatska – serijal o manje poznatoj kulturnoj baštini Hrvatske

Putovanje nas je ovaj put odvelo kroz očaravajući krajolik i bogatu krajnjeg juga Hrvatske, na Pelješac i Dubrovačko primorje. Prvo nam je odredište bio predivni gradić Ston s nevjerojatnom prošlošću. Smješten na južnoj obali poluotoka Pelješca, jedan je od najznačajnijih povijesnih gradova u regiji nekadašnje Dubrovačke Republike. Njegova bogata povijest seže tisućljeća unatrag, a grad je ostavio dubok utjecaj na lokalnu i regionalnu kulturu, ekonomiju te vojnu strategiju.

Ston

U 14. stoljeću, Ston postaje interesom dubrovačke komune koja je sve više jačala. Godine 1326., iskoristivši nesuglasice lokalnih moćnika, Dubrovčani vojno preuzimaju kontrolu nad poluotokom Pelješcem. Nakon toga, 1333. godine, službeno ga kupuju od bosanskog bana i srpskog kralja. Ova akvizicija pokreće brz i planiran razvoj Stona. Dubrovčani precizno planiraju gradnju – zidine, kuće, palače, crkve i samostane. Grad postaje sjedište lokalnog kneza te administrativnih, vjerskih i vojnih službi. U Državnom arhivu u Dubrovniku čuva se opsežna dokumentacija stonske kancelarije, s ukupno 346 knjiga arhivskih dokumenata. Stonska sol postaje važan izvozni proizvod Dubrovačke Republike, trgujući njome na Balkanskom poluotoku. Grad profitira od ovog trgovinskog pothvata. Međutim, 1667. godine potres teško oštećuje i Ston i Dubrovnik. Ipak, on ostaje u sklopu Dubrovačke Republike sve do njezinog pada 1808. godine. Nakon francuske okupacije, postaje dijelom Austrijskog Carstva (Austro-Ugarska) do 1918. godine. Iako grad gubi važnost tijekom tog razdoblja, njegova kulturna vrijednost postaje prepoznata tek u 20. stoljeću, zahvaljujući naporima povjesničara Lukše Beritića. Grad je oblikovan po uzoru na Dubrovnik – ima Knežev dvor, Biskupsku palaču, Glavnu stražu, katedralu, Minčetu i Placu, što ga čini urbanistički skladnom cjelinom. Posebno značajne su Stonske zidine, najdulja fortifikacija u Europi, čiju gradnju Dubrovčani započinju odmah po preuzimanju vlasti nad Stonom.

Gradnja impresivnih zidina započela je u 14. stoljeću kako bi se zaštitila Republika od vanjskih prijetnji, posebno od Osmanskog Carstva. Grad Ston, zajedno s Malim Stonom, čini nevjerojatnu cjelinu, a ukupna duljina od 7000 metara uključuje gradske zidine Stona, gradske zidine Malog Stona i Veliki zid s tri utvrde. Njihova gradnja obuhvaćala je veliki broj obrambenih elemenata kako bi se osigurala čvrsta obrana. Ovaj monumentalni pothvat bio je ostvaren uz pomoć impresivnih 10 okruglih i 31 bočne kule te šest polukružnih bastiona. Ove utvrde i kule pružale su graditeljima i braniteljima izvanrednu prednost, omogućujući bolju kontrolu i vizualnu komunikaciju duž zidina. Najznačajniji segment ovih zidina, Veliki zid s tri utvrde, simbolizira snagu i odlučnost Republike u zaštiti svog teritorija. Ove utvrde – Koruna, Arneri i Revelin – postale su simbol otpornosti. Šetnja od Stona do Malog Stona, koja traje otprilike 45 minuta u jednom smjeru, pruža nevjerojatne poglede na okolni krajolik.

Uz zidine, Ston je također postao poznat po solanama. Proizvodnja soli postala je ključna gospodarska djelatnost Stona tijekom srednjovjekovlja i renesanse. Solane su osiguravale značajne prihode za Republiku te su pridonijele njezinoj ekonomskoj moći. Solane su i danas aktivne te predstavljaju spomenik tradicionalnoj metodi proizvodnje soli. Tijekom svoje povijesti, Ston je bio mjesto intenzivnih trgovinskih aktivnosti. Uz sol, trgovalo se raznim dobrima kao što su vino, maslinovo ulje, drvna građa i brodovi. Grad je također bio važno središte brodogradnje, a njegova flota je često osiguravala transport do drugih obala Mediterana.

Katedralna crkva Sv. Vlaha

Posvećena 1345. godine, katedralna crkva Sv. Vlaha ponijela je duh svetog zaštitnika ovog grada. Prethodno posvećena sv. Mariji Magdaleni, crkva je prihvatila novog zaštitnika, sv. Vlaha, postajući zavjetno mjesto za molitve, vjerske obrede i zajedničko slavlje. Ova crkva, sa svojim karakterističnim oblikom i arhitekturom, odražava dušu Stona te njegovu povezanost s vjerom kroz vjekove. Stoljeća su prolazila, a crkva je ostajala nepokolebljiva unatoč iskušenjima. U potresima 1667. godine, koji su pogodili  Ston, crkva je pretrpjela oštećenja, ali je dubrovački senat odlučio obnoviti crkvu. Nova crkva je niknula na ruševinama, odajući počast prošlosti i budućnosti. No, i nova crkva nije bila pošteđena izazova. Potres 1843. godine ponovno je zatresao, rušeći crkvu Sv. Vlaha. Odluka o gradnji potpuno nove crkve, sada župne crkve križnog tlocrta, zapečatila je volju stonskog puka da se odupre nedaćama. Godina 1875. označila je ponovnu gradnju. Unutar crkve nalazi se zavjetni kip sv. Vlaha, prekriven zlatom i srebrom, remek-djelo A. Rica de Candia koje oslikava raskoš duhovnog nasljeđa i umjetničkog stvaralaštva.

Veliki Kaštio

Veliki Kaštio, najvažnija obrambena tvrđava Stona i Malog Stona, sagrađen je 1384. na jugozapadnom dijelu obrane. Gradnja je započela iste godine, a do 1386. tvrđava je već imala stalnu posadu. Tlocrt tvrđave ima trapezoidni oblik. Na sjeveroistočnom je kutu velika polukružna kula, dok se na sjeverozapadnom i jugozapadnom nalaze dvije pravokutne. Tvrđavu okružuje predziđe, povezano s polukružnom kulom. Predziđe je kvadratnog oblika s dvije polukružne torete – jedna na sredini zapadnog dijela, druga oko jugoistočne kule. U 15. stoljeću, u drugoj fazi gradnje, tvrđava je dodatno ojačana.

Na sjeveroistočnom kutu dodana je polukružna kula, a na jugu i zapadu podignute su dvije torete. Zidovi su povećani i pojačani, a krunište je nadograđeno, dobivši svoj današnji izgled. Nakon austrijske uprave, unutrašnjost tvrđave adaptirana je, a neka vanjska lica su izmijenjena. Prodaja tvrđave privatnom poduzetniku u 20. stoljeću rezultirala je devastacijom. Godine 1988., Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Dubrovnika proveo je istraživanja na zidovima, unutrašnjosti, ophodu i predziđu kaštela. Istraživanja su donijela detalje o povijesnom razvoju tvrđave. Veliki Kaštio je klasična vojna građevina s konstruktivnim elementima dubrovačkih utvrda. Unatoč oštećenjima, zgrade u dvorištu zadržavaju čitljive tragove za moguću rekonstrukciju. Prije obnove 2014., tvrđava je bila zapuštena i oštećena, neusklađena sa zaštitnim propisima.

 

Slano

Nastavak putovanja prema jugu dovodi nas do još jednog važnog odredišta za Dubrovačku Republiku izvan samoga Grada. Riječ je o mjestu Slano. Smješteno 37 kilometara od Dubrovnika, naselje ima kontinuiranu naseljenost od prapovijesti do danas. Okolna brda skrivaju arheološko blago grčkih i rimskih ostataka, uključujući rimski castrum na brdu Gradina te ranokršćanske sarkofage ispred franjevačke crkve. Kroz povijest je bilo važno za Dubrovačku Republiku te je služilo kao sjedište kneza i odmaralište plemića. Franjevačka crkva Sv. Jeronima, sagrađena u 15. stoljeću, ističe se kao jedno od najljepših zdanja u regiji. Kneževa palača svjedoči o vremenu Dubrovačke Republike, dok su ljetne rezidencije obitelji Ohmučević svjedok maritimne i znanstvene prošlosti. S nekoliko izvrsnih hotela, Slano je postalo popularno turističko odredište na Dubrovačkoj rivijeri.

Knežev dvor u Slanom

Smješten na sjeveroistočnom dijelu naselja uz glavnu prometnicu, bio je upravno središte u doba Dubrovačke Republike. Reprezentirajući stan kneza i administrativni centar teritorija “Terra nuova” (Primorja), koje je Republika stekla 1399. godine, dvor izgledom podsjeća na utvrđeno gospodarstvo. Dvor ima glavni ulaz sa zapadne strane, iznad kojeg je reljef svetca s mitrom, vjerojatno sv. Vlaha, patrona Dubrovačke Republike.

Za njegovu gradnju izdvojeno je pet zlatica zemlje za kuću, kancelariju i vrt kneza. Kroz povijest, knez je za Primorje biran u Malom vijeću svaka tri mjeseca, kasnije svakih šest mjeseci, uz mjesečnu plaću od 50, kasnije 200 perpera. Unatoč političkim neprilikama, Knežev dvor je ostao reprezentativno sjedište upravne vlasti izvangradskog područja Dubrovačke Republike. Pretrpio je štete tijekom vremena, uključujući palež 1667., 1806. te uništenje 1991. godine. Međutim, nakon trogodišnje obnove, dvor je ponovno otvoren u svibnju 2017. godine, vraćajući mu izvorni izgled. Danas je dostupan za kulturne i društvene događaje, predstavljajući živu poveznicu s bogatom poviješću Dubrovačke Republike.

Platanus orientalis

Daljnjim putovanjem prema samom Dubrovniku, nailazimo i na još jedan nestvarni prikaz. U Trstenom, uz jadransku magistralnu cestu, susrećemo se s dvije goleme i stare platane.

Svako drvo visoko je oko 50 metara s opsegom debla od oko 12 metara u prsnoj visini, a procjenjuje se da su stara oko 400 godina. Ova dva stabla su važan znanstveni artefakt, svjedoci prošlosti Trstenog, udaljenog oko 18 kilometara od Dubrovnika. Kapetan Florio Jakob Antunov, poznat kao Indian, donio je mlade biljke platana iz Male Azije i zasadio ih uz izvor vode u Trstenu. Zahvaljujući klimi, izvoru vode i brizi lokalnog stanovništva, ova dva stabla su preživjela do danas. Konzervatorski zavod je 1951. godine dodijelio posebnu zaštitu ovim stablima, s datiranim zaštitama svake platane.

Autor: Ivan Mihaljević

Foto: Ivan Mihaljević

Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za
elektroničke medije.