Ususret otvaranju: mala povijest Interlibera
Piše: Boris Homovec
Ilustracija: Interliber
Interliber, Međunarodni sajam knjiga i učila, pokrenut je još 1977. kao hrvatski pandan Međunarodnom sajmu knjige u Beogradu, do tada jedine godišnje manifestacije te vrste u bivšoj Jugoslaviji. Termin i mjesto održavanja, unatoč svim društvenim i političkim turbulencijama, nikada se nije mijenjao: sredinom studenoga u paviljonima 5 i 6 Zagrebačkog velesajma.
Prvih petnaest godina na sajmu okupljali su se hrvatski i jugoslavenski nakladnici, knjižari, knjižničari, autori, publika, mediji, a u svrhu promocije njezina veličanstva ₋ knjige. Veliki interes izazivale su promocije novih romana tad najpopularnijih regionalnih pisaca i publicista, primjerice Predraga Matvejevića, Zvonimira Majdaka, Pavla Pavličića, Nedjeljka Fabrija, Mome Kapora, Dubravke Ugrešić, Ivana Kušana, Mirka Kovača, Ivana Aralice, Branislava Glumca, Gorana Tribusona, Danila Kiša… Zanimljivo je kako je etabliranim i tad najčitanijim jugoslavenskim autorima, poput Kapora i Kovača, izdavač bio legendarni Zlatko Crnković iz zagrebačkog „Znanja“, u ediciji „Hit“. Tadašnji mediji, poput redakcija kulture Radija i Televizije Zagreb, svakodnevno su imali javljanja uživo u svim informativnim emisijama s Velesajma, dok su Neda Ritz i Daša Bradičić u svojim popularnim tv-emisijama iz kulture vrlo često ugošćavale najčitanije domaće autore. Tih sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća Interliber je podizao i naklade izdavačima, a naslovi poput Majdakova „Kužiš, stari moj“, Glumčeve „Zagrepčanke“, Pavličićeva „Stroja za maglu“, „Štefice Cvek u raljama života“ Dubravke Ugrešić, Araličina „Okvira za mržnju“ ili Kaporove „Une“ stekle su goleme tiraže te Kljakovićeve, Ivandine, Grlićeve, Papićeve i Radivojevićeve vrlo gledane filmske ekranizacije pa su do danas sačuvale kultni status kod generacija čitatelja.
Interliber je bio mjesto na kojem se hrvatska čitalačka publika upoznavala s kultnim svjetskim piscima, poput Marqueza, Kishona, Kundere, Eca, Haleyja, Coelha… Neki od njih, poput Milana Kundere, bili su u Zagrebu, promoviravši tad „Nepodnošljivu lakoću postojanja“.
Raspadom Jugoslavije, Domovinskim ratom i stvaranjem hrvatske države i Interliberu se znatno suzilo domaće tržište, no u postratnim godinama pojavila se cijela plejada novih hrvatskih nakladnika, pisaca i promotora koji su ipak pronašli publiku.
Zoran Ferić, Ante Tomić, Renato Baretić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Miro Gavran, Daša Drndić, Julijana Matanović, Olja Savićević Ivančević, Ivana Šojat Kuči, Damir Karakaš, Tomislav Zajec, veteranke Slavenka Drakulić i Mani Gotovac, Bekim Serjanović, Ratko Cvetnić, Kristian Novak, Ivana Bodrožić…, samo su dio popularnih pisaca kojima su promocije novih naslova na Interliberu i živi susreti s zagrebačkom publikom učvrstili status čitanih i voljenih autora.
Tako će biti i sada, od 9. do 14. studenoga, kada će novi roman promovirati Damir Karakaš, a pored brojnih susreta, predstavljanja, koncerata, potpisivanja knjiga i okruglih stolova, u 2021., koju je Vlada RH proglasila „Godinom čitanja“, organizatori 43. Interlibera odlučili su se prisjetiti i nedavno preminulih književnih autora: psihijatra Roberta Torrea te scenarista, dramaturga i tv urednika Ive Štivičića.
