Zvonko Maković: Znao sam vrlo dobro što želim raditi, a to nije bio uredski posao
Zvonko Maković – povjesničar umjetnosti, erudit, pjesnik, likovni kritičar, novinar i urednik, kustos, umirovljenik koji radi punom parom. O karijeri, umjetnosti, posljedicama potresa, kako se postaje kustos, o tome čuju li političke elite glas struke, i puno toga drugoga u ArtCaffeu.
Pogledajte emisiju:
Maković je hrvatski pjesnik, esejist i povjesničar umjetnosti, rođen u mjestu Budrovci kraj Đakova 1947. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao disertacijom o V. Gecanu na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1975. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti. Uređivao je Studentski list, Tlo, Telegram, Most, Oko, Život umjetnosti.
Osim zbirki pjesama, objavljuje likovne kritike, eseje i studije pretežno o suvremenoj umjetnosti, a njegov je esejistički i feljtonistički rad obilježen ironičnim promatračkim okom. Autor je problemskih izložaba (Nove pojave u hrvatskom slikarstvu, 1980), predgovora u katalozima (Julije Knifer, 1990) te monografija o suvremenim hrvatskim umjetnicima (Miroslav Šutej, 1981; Ljubo Ivančić, 1996).
Autor: Nikola Mihaljević
Fotografija: Unimedia
