Glazbenik i multimedijalni umjetnik Ivan Marušić Klif gostovao je u ArtCaffeu, gdje smo razgovarali o njegovu neobičnom i raznovrsnom umjetničkom putu, suradnjama s brojnim glazbenicima, među kojima je i Massimo, ali i o svijetu video instalacija, kazališta, zvuka i neprestanog eksperimentiranja. U njegovu radu tehnologija nije samo alat nego prostor kreativnog istraživanja, a tehničko znanje važan je preduvjet za ostvarivanje umjetničke zamisli.

Pogledajte emisiju četvrtkom u 18.30 ili subotom u 23 sata na Z1 televiziji te potom na ostalim lokalnim televizijama ili na našem youtube kanalu:

Umjetnik koji pomiče granice medija

Ivan Marušić Klif pripada generaciji umjetnika koji su još od početka svojega djelovanja istraživali mogućnosti povezivanja različitih umjetničkih disciplina. Njegov rad teško je svesti na jednu kategoriju. Kreće se između glazbe, zvuka, videa, svjetla, pokreta, performansa i interaktivnih instalacija, pritom neprestano propitujući granice pojedinih medija i mogućnosti njihova međusobnog povezivanja.

Njegov umjetnički put obilježili su znatiželja, eksperiment i spremnost na istraživanje tehnologija koje drugima možda nisu bile toliko bliske. Od ranih svjetlosnih objekata i instalacija do složenih računalno upravljanih audiovizualnih sustava, Klif razvija prepoznatljiv izraz u kojem se slika, zvuk i prostor međusobno nadopunjuju. Njegova djela nisu tek vizualni sadržaji koje promatramo, nego ambijenti u koje ulazimo i koje doživljavamo.

Glazba kao početak i trajna inspiracija

Iako ga danas prepoznajemo kao jednog od istaknutih hrvatskih multimedijalnih umjetnika, glazba je od početka imala važnu ulogu u njegovu životu i stvaralaštvu. Još od mladosti svirao je bubnjeve, djelovao u bendovima, među kojima su bili Sin Albert i Cul de Sac, a interes za glazbu postupno ga je doveo do tonskog snimanja, oblikovanja zvuka i istraživanja odnosa zvuka i slike.

Upravo je ta glazbena podloga bitno utjecala na njegov kasniji umjetnički razvoj. Zvuk za njega nije samo pratnja vizualnom sadržaju, nego ravnopravan element umjetničkog djela. Ponekad zvuk pokreće sliku, ponekad slika stvara dojam glazbenog ritma, a ponekad se oba medija susreću u improvizaciji i nastaju kao jedinstveno iskustvo.

U razgovoru za ArtCaffe dotaknuli smo se i njegovih suradnji s glazbenicima, među kojima posebno mjesto zauzima suradnja s Massimom, kao i različitih iskustava koja nastaju kada se susretnu različiti umjetnički senzibiliteti. Takve suradnje otvaraju prostor za nova rješenja, a Klifova sposobnost da glazbenu ideju prepozna i prevede u vizualni ili zvučni oblik pokazuje koliko su različite umjetničke discipline u njegovu radu povezane.

Uzori koji su oblikovali umjetnički senzibilitet

Na Klifov umjetnički razvoj utjecali su različiti pravci i autori, a posebno mjesto u njegovu formiranju zauzima glazbeni, likovni i kulturni kontekst novog vala na prostoru bivše Jugoslavije. Uz glazbu, dizajn i tadašnju alternativnu scenu, inspirirali su ga i avangardni umjetnički kolektivi i međunarodni autori koji su istraživali granice između umjetnosti, tehnologije i izvedbe.

Među važnim utjecajima ističe se Nam June Paik, jedan od pionira videoumjetnosti, čiji ga je rad posebno zainteresirao nakon što je početkom devedesetih vidio njegovu veliku retrospektivu. Važni su mu bili i Steina i Woody Vasulka, umjetnici koji su istraživali elektroničku sliku i mogućnosti manipulacije videotehnologijom.

Ti utjecaji nisu ga usmjerili prema oponašanju postojećih umjetničkih rješenja, nego prema vlastitom istraživanju. Klif je izgradio autorski pristup u kojem se susreću analogna i digitalna tehnologija, eksperiment i precizna tehnička izvedba.

Tehničko znanje kao dio umjetničkog stvaranja

Jedna od posebno zanimljivih tema razgovora bila je važnost tehničkog znanja u nastanku video instalacija i kompleksnih audiovizualnih radova. U Klifovu slučaju tehnička kompetencija nije nešto što se događa nakon umjetničke ideje, u fazi njezine realizacije. Ona je sastavni dio kreativnog procesa.

Diplomirao je oblikovanje zvuka na School of Audio Engineering u Amsterdamu 1994. godine, a stečena znanja omogućila su mu da samostalno istražuje i razvija različite tehnološke postupke. Njegov rad obuhvaća programiranje, manipulaciju elektroničkom slikom, rad s projektorima, kamerama, osciloskopima, modificiranim televizorima i drugim uređajima.

Pritom je posebno zanimljivo njegovo zanimanje za stare i analogne tehnologije. Umjesto da ih promatra kao zastarjele uređaje, Klif u njima pronalazi nove mogućnosti izražavanja. Tehnologija koja je izgubila svoju prvotnu namjenu u njegovim rukama može postati instrument za stvaranje potpuno novog vizualnog iskustva.

U tom procesu važni su eksperiment, improvizacija, ali i dobro poznavanje tehničkih mogućnosti i ograničenja. Umjetnička ideja često se razvija kroz isprobavanje, promjene i traženje rješenja. Upravo zato tehničko znanje umjetniku daje slobodu: omogućuje mu da zamisao ne mora prepustiti drugima, nego da je samostalno istražuje, mijenja i oblikuje sve dok ne pronađe željeni izraz.

Kazalište kao prostor zajedničkog stvaranja

Posebno poglavlje Klifova umjetničkog djelovanja čini kazalište. U kazališnim i plesnim predstavama sudjeluje već desetljećima, a surađivao je s brojnim redateljima i umjetnicima, među kojima su Paolo Magelli, Oliver Frljić i drugi autori suvremene izvedbene scene.

Njegov doprinos kazališnoj predstavi ne svodi se na klasičnu videoprojekciju ili ilustriranje onoga što se događa na pozornici. Video, svjetlo i slika postaju dio scenografije i dramaturgije, a scenski prostor pretvara se u aktivnog sudionika izvedbe. Projekcija se ne mora nužno doživljavati kao slika na ekranu; može postati svjetlo, atmosfera, pokret ili element koji mijenja percepciju prostora.

Takav pristup zahtijeva blisku suradnju s redateljem, glumcima, scenografima, oblikovateljima svjetla i kazališnim tehničarima. Klif pritom naglašava važnost prilagodbe vlastitih ideja cjelini predstave. Nije cilj nametnuti tehnički atraktivan postupak, nego pronaći rješenje koje će najbolje služiti umjetničkoj koncepciji.

Kazalište je za njega posebno zanimljivo i zbog svoje živosti. Svaka proba, promjena i izvedba donosi novu situaciju, a upravo ta nepredvidivost ostavlja prostor za eksperiment i kreativnu improvizaciju.

Umjetnost koja nastaje iz znatiželje

Gostovanje Ivana Marušića Klifa u ArtCaffeu otvorilo je niz tema koje pokazuju koliko je suvremena umjetnost raznolika i koliko je važno ostati otvoren prema novim načinima izražavanja. Njegov rad svjedoči o tome da umjetničko stvaranje nije nužno vezano uz jedan medij, jednu tehniku ili unaprijed zadanu formu. Naprotiv, često nastaje upravo na granicama različitih disciplina.

Glazba, slika, zvuk, svjetlo i tehnologija u njegovu se stvaralaštvu ne natječu za prostor, nego međusobno komuniciraju. Iza složenih instalacija i vizualno dojmljivih rješenja stoje godine iskustva, tehničkog učenja, istraživanja i, prije svega, iskrena znatiželja.

Upravo je ta znatiželja možda i najvažnija poveznica svih tema o kojima smo razgovarali. Od prvih glazbenih iskustava i umjetničkih uzora do suradnji s glazbenicima i rada u kazalištu, Klifov put pokazuje da se kreativnost razvija onda kada smo spremni istraživati, učiti i pomicati vlastite granice.

Pogledajte gostovanje Ivana Marušića Klifa u ArtCaffeu i upoznajte umjetnika koji na jedinstven način povezuje glazbu, tehnologiju i vizualnu umjetnost.

Pratite nas na ArtCaffeu – jer ArtCaffe uvijek donosi više!

Autor: N.M.

Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia