
Drago Diklić: Zagreb je uvijek bio glazbena metropola u kojoj se svirala odlična glazba, a nadam se da će tako i ostati!
Drago Diklić, violinist, jazz glazbenik, skladatelj, pjevač i poznati „Zagrepčanec“. U ArtCaffeu nam je govorio o svojoj bogatoj i dugoj karijeri, kako se dogodilo da se rodio u Sinju te kad je „postal i ostal Trnjan“. Ispričao nam je i kako je izgledao Zagreb njegova djetinjstva i mladosti, gdje se odlazilo na plesnjake i gdje su se održavali te tko je na njima svirao… Je li bio jazz glazbenik ili „šanksonijer“ te kako je nastao Zagrebački festival, tko mu je svirao na maturalnom plesu i kako je on to “najbolje upropaštavao neke pjesme”? ArtCaffe uvijek donosi više!
Pogledajte emisiju na poveznici i ne zaboravite kliknuti Subscribe:
Drago Diklić u svojoj je bogatoj karijeri svirao po cijeloj Europi i sjevernoj Africi, osobito u Maroku. Na tim turnejama stekao je neizmjerno glazbeno i životno iskustvo te u tadašnju politički vrlo zatvorenu zemlju donio dašak slobodnog svijeta. Iskustva je primijenio i kad je postao čelna osoba Zagrebačkog festivala, pa mnogi i danas drže da je to zlatno doba koje ni do današnjih dana nije nadmašeno. Njegov vedri duh i još uvijek vrlo aktivan glazbeni život, održavanje koncerata, kao i vođenje Kluba Zagrebčana te aktivno igranje bridža dokazuju njegovu volju i želju da i dalje bude prisutan u javnom životu.
O Dragi Dikliću
Rođen je u Sinju 1937. godine, a s roditeljima dolazi u Zagreb 1941., gdje u zagrebačkom kvartu Trnje odrasta i provodi najveći dio svoga života. Uočivši talent za glazbu, već u ranim dječačkim godinama majka ga upisuje u glazbenu školu prof. Elly Bašić kao najmlađeg đaka, na studij violine kod profesora S. Šuleka. S nepunih pet godina solist je u zboru društva “Međimurci” i nastupa na tadašnjem Radio Zagrebu. Studij prekida zbog bolesti, ali nastavlja nekoliko godina kasnije na glazbenoj školi u Zagrebu.
Godine 1954. počinje se baviti jazz i zabavnom glazbom i nastupati u mnogim popularnim sastajalištima mladeži u Zagrebu. Iz tih godina datiraju i prve snimke na Radio Zagrebu i prva izdanja gramofonskih ploča u tadašnjoj produkciji gramofonskih ploča Jugoton.
Sve popularniji pjevač i glazbenik, uzima saksofon kao glavni instrument i odlazi na gostovanja u inozemstvo s orkestrom poznatih zagrebačkih glazbenika. Skladateljskim se radom počinje baviti 1963., a skladbe iz tog razdoblja Još samo večeras i Oprosti, volim te, za koje dobiva nagrade na festivalima Zagreb ’63 i Opatija ’63, postaju jedne od najpopularnijih zabavnih melodija tog vremena, a slušaju se i danas.
Mnoge skladbe, poput Nitko na svijetu, Gde si sad moj prijatel, Najlepša je domaća reč, Domovino moja lijepa, Zagreb je najljepši grad, Vse kaj vu sercu mi leži, Zagorje moje tak imam te rad, Opet si plakala i druge postale su trajna vrijednost hrvatske glazbe i priznata glazbena baština. Kao vokalni solist i glazbenik nastupao je na gotovo svim domaćim festivalima zabavne i jazz glazbe i dobio mnoga priznanja i nagrade.
Jedan je od osnivača i dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja. Osnovao je i vodio mnoge vlastite sastave zabavne i jazz glazbe poput orkestra Profesionalci, Kvartet Drage Diklića, Nonet Drage Diklića, Dixie Swingersi, D.D. Five i Big band Drage Diklića, Kvarner Big Band.
Najznačajnija diskografska izdanja su mu: Teško mi je zaboravit tebe, Samo za zaljubljene, Swinging & dancing i Opet si plakala, Sve moje godine, Teško mi je zaboravit sebe, Zagreb je najljepši grad, With my bands & my friends Vol. 1, With my bands & my friends Vol. 2, DD International.
Vođenje Zagrebačkog festivala zabavne glazbe preuzeo je 1971. i na toj funkciji s prekidima je ostao ukupno 11 godina. Također, inicirao je i organizirao prvu najveću zabavno-glazbenu novogodišnju priredbu grada Zagreba – doček nove godine (1988. na 1989.) na Trgu bana Jelačića (tada Trgu Republike), koja je postala tradicionalna i središnja novogodišnja priredba našega grada.
Okušao se i kao glumac u vrlo uspješnom filmu Blagajnica hoće ići na more i u nekoliko epizoda TV serije Drž’te lopova te u mnogim emisijama Tonija Martija.
Kao zaljubljenik u bridž, najljepšu intelektualnu športsku igru, priredio je i objavio prvu knjigu o toj igri u nas – Bridž igra i sporta.
Također, dobitnik je mnogih odličja i nagrada, među ostalima: Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, „Josip Slavenski”, nagrade za glazbeni opus; “Milivoj Kerbler” Hrvatskog društva skladatelja; “Srebrna ptica” Vojina Bakića – nagrade Skupštine grada Zagreba za glazbu;
“Plaketa Grada Zagreba” – nagrade Skupštine grada te “Porina” za životno djelo.
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević