ArtCaffe

Dražen Bratulić, glumac, pjevač i prevoditelj. U ArtCaffeu nam je govorio o svom rodnom Pazinu, ljubavi prema književnosti, glazbenim počecima… Otkrio nam je i zašto je odustao od Filozofskog fakulteta u Zagrebu i upisao Akademiju dramskih umjetnosti, tko ga je uveo u svijet mjuzikla te sve o velikom poslu u “Jadnicima”… ArtCaffe uvijek donosi više!

Pratite nas četvrtkom u 18.30 sati na Z1 televiziji, od petka na ostalim partnerskim televizijama i na našem YouTube kanalu:

Dražen Bratulić u ArtCaffeu nam je govorio o svojim počecima u kazalištu, o prvom susretu s mjuziklom i kako mu je Sanda Langerholz-Miladinov otvorila oči, ali ujedno i vrata te velike i predivne igraonice. Pričao je i o životu u rodnom Pazinu, o krizi koju je proživljavao mijenjajući fakultet, o sinkronizacijama i zahtjevnosti prijenosa uloge koristeći samo glas i  o još mnogim drugim zanimljivostima.

O Draženu Bratuliću

Stalni je član ansambla zagrebačkog kazališta Komedija, prevoditelj, glumac i pjevač. Igra glavnu ulogu Jeana Valjeana u predstavi “Jadnici”. Nedavno je za Gloriju izjavio: “Imamo sreću da naši dragi prijatelji žive u Windsoru u Engleskoj i velikodušno nas primaju u goste. ‘Jadnike’ smo prvi put gledali 2018. na West Endu i bili oduševljeni. To je iznimno snažno djelo i uopće me ne čudi da tamo kontinuirano igra već gotovo četrdeset godina. Kad je pala odluka da se ‘Jadnici’ postave u Komediji, javio sam se na audiciju za ulogu Jeana Valjeana, jednu od izvođački najkompleksnijih i najzahtjevnijih uloga. Izbor za svaku ulogu morali su potvrditi i vlasnici licence u Londonu pa sam uistinu bio ponosan što sam prošao. Kćeri i supruga su bile oduševljene mojom izvedbom, kao i cijelim ansamblom i orkestrom i najradije bi gledale predstavu svaki dan”. Njegov glas može se, također, čuti i u animiranom filmu “Mufasa: Kralj lavova”, kao merkat Timon, kojemu glas posuđuje već dvadeset pet godina, još od prvog filma “Kralj lavova”.

Ljubav prema jezicima i glumi spojio je na najbolji mogući način. Na četvrtoj godini studija engleskog i francuskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu shvatio je da je njegova budućnost kazalište. Primljen je na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao, a već kao student sinkronizirao je crtane filmove, što s velikim veseljem radi već dvadeset osam godina. Najdraže mu je kad mu mladi kolege glumci dođu i oduševljeno kažu kako su odrastali uz njegove izvedbe Kralja Gjure, Timona, Sebastiana… Njegovu je pjevačko-glumačku budućnost odredila Sanda Langerholz-Miladinov, prvakinja kazališta Komedija, najpoznatija po mjuziklu “Jalta, Jalta”.

Nakon uloge Pilata u rock operi “Jesus Christ Superstar” shvatio je da je jedino pravo mjesto za njega upravo Komedija, gdje nastupa već dvadeset pet godina. “Prvi veliki prijevod bili su songovi za televizijski serijal koji se emitirao pet sezona, ‘Animanijaci’ u produkciji Stevena Spielberga. Nakon brojnih prevedenih animiranih filmova i jednog dramskog teksta, u Komediji sam dobio prijevod mjuzikla ‘Mamma Mia’. Bila je to velika odgovornost. Svi znaju pjesme svjetski popularne grupe ABBA, očekuju da doživljaj bude kao da slušaju grupu, da bude prepoznatljivo, pjevno. Tu mi je, kao i nedavno s prijevodom ‘Jadnika’, što je bio ogroman posao koji sam radio trinaest mjeseci, pomogao naš vrhunski glazbenik, dirigent Dinko Appelt, koji odlično poznaje i jezik pa zna prepoznati specifičnosti pojedinih glazbenih fraza i na što treba paziti spajajući ih s riječima”, govori glumac, koji u “Mamma Miji”, u alternaciji s Đanijem Stipaničevom, igra fatalnog ljubavnika Sama Carmichaela.

Kazalište koje je volio od djetinjstva spojilo ga je i s njegovom životnom partnericom, Sinjankom Ivom. Naime, još tijekom osnovne i srednje škole u Pazinu Dražen je glumio u školskim i izvanškolskim predstavama, a to je nastavio i nakon dolaska u Zagreb, na studij. U jednoj od studentskih predstava na Filozofskom fakultetu u prvoj polovini devedesetih upoznao je i Ivu – on je glumio Josipa, ona Mariju. Otada su zajedno, a vjenčali su se 1997. “Iva je moja podrška, moja čvrsta točka u životu. Daje mi hrabrost, sigurnost. Preuzela je veliki dio obiteljskih obveza na sebe, osobito nakon što smo postali roditelji. ‘Ti to možeš, zašto ne bi probao’, ponavlja mi stalno. Velika je stvar kad se možete posvetiti poslu, sigurni da je kod kuće sve u redu”, kaže Dražen Bratulić. Dodaje kako je zahvalan za žene koje su mu obilježile život: od majke Anđeline, koja mu je svojom bezuvjetnom ljubavlju usadila vjeru da može biti što želi, preko onih koje su prve prepoznale njegov talent, do supruge Ive i kćeri Katarine, Marte i Anđeline, uz koje dan za danom ponovo shvaća koliko je istinit stih koji u “Jadnicima” izgovara Jean Valjean u trenutku smrti: “Kad voliš drugo biće, gledaš lice Boga svog.”

Autorica: Žana Begić

Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia/Opis film