Hrvatska matica iseljenika i Ogranak Matice hrvatske iz Skradina predstavit će u Zagrebu knjigu „Emigrantska pisma“ prof. dr. sc. Vinka Grubišića, filologa, književnika, prevoditelja i dugogodišnjeg promicatelja hrvatskoga jezika i kulture u svijetu.

U vremenu kada se o hrvatskom iseljeništvu često govori kroz statistike, valove migracija i demografske brojke, knjiga „Emigrantska pisma“ Vinka Grubišića vraća pozornost na ono što se u takvim prikazima najčešće izgubi – na ljude, njihove sudbine, intelektualni rad, prijateljstva i snažnu potrebu da se, unatoč životu izvan domovine, očuva hrvatski jezik i kulturni identitet.

Svečano predstavljanje knjige održat će se u srijedu, 16. rujna 2026., u 12 sati, u Velikoj dvorani Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 3. Predstavljanje se održava u sklopu ovogodišnjih Dana europske baštine, a u središtu je tema filološke i kulturne baštine hrvatske emigracije druge polovice 20. stoljeća.

Uz pozdravne riječi ravnatelja Hrvatske matice iseljenika mr. sc. Zdeslava Milasa i predstavnika Matice hrvatske, o knjizi će govoriti izv. prof. dr. sc. Renata Burai, urednica izdanja, akademik Ratko Cvetnić, redatelj Vinko Grubišić te sam autor, prof. dr. sc. Vinko Grubišić. Moderatorica predstavljanja bit će mr. sc. Vesna Kukavica, voditeljica Odjela za nakladništvo Hrvatske matice iseljenika.

Pisma koja čuvaju jedno vrijeme

Na gotovo 180 stranica memoarske proze Grubišić donosi fragmente vlastitog života i rada, ali istodobno otvara pogled prema široj mreži hrvatskih intelektualaca koji su tijekom druge polovice 20. stoljeća djelovali izvan domovine.

U središtu knjige nalaze se hrvatski jezikoslovci, kroatisti i književnici s kojima je Grubišić dijelio emigrantsko iskustvo. Njihove priče nisu samo biografski zapisi. One govore o okolnostima u kojima je hrvatska kultura nastojala opstati i razvijati se izvan Hrvatske, o očuvanju jezika u novim sredinama, ali i o intelektualnim i osobnim vezama koje su povezivale hrvatske iseljenike s domovinom.

Upravo zbog toga „Emigrantska pisma“ imaju vrijednost osobnog svjedočanstva, ali i dokumenta o jednom važnom segmentu novije hrvatske kulturne povijesti.

Grubišić pritom ne govori o emigraciji iz perspektive udaljenog promatrača. On je i sam bio jedan od njezinih aktivnih sudionika – profesor, pisac, prevoditelj i kulturni djelatnik koji je desetljećima radio na tome da hrvatski jezik i književnost budu prisutni u anglofonome svijetu.

Profesor hrvatskog jezika u Kanadi

Vinko Grubišić rođen je 1943. godine, a velik dio svojega profesionalnog života proveo je u Kanadi. Kao profesor na Sveučilištu Waterloo afirmirao se kao stručnjak za hrvatski jezik i kulturu, istodobno sudjelujući u radu hrvatskih izvandomovinskih škola u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.

Posebno je značajan njegov pedagoški i nakladnički rad. Pisao je udžbenike, rječnike i vježbenice namijenjene učenju hrvatskoga jezika i kulture, čime je dao važan doprinos očuvanju hrvatskoga jezika među generacijama hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Njegov se opus, međutim, ne zaustavlja na jezikoslovlju. Grubišić je filolog, književnik, antologičar i prevoditelj, a bavi se poezijom, prozom i dramom te prevođenjem književnih i znanstvenih tekstova na više jezika. Njegov rad obuhvaća i područje kroatistike, osobito pitanja hrvatskoga jezika, književnosti i kulturnog identiteta.

Za svoj književni, znanstveni i kulturni rad primio je više strukovnih priznanja u Hrvatskoj i hrvatskom iseljeništvu, a dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Između domovine i svijeta

Posebna vrijednost Grubišićeva djelovanja upravo je u njegovu nastojanju da hrvatsku kulturu promatra kao prostor koji ne završava državnim granicama. Njegov je profesionalni život desetljećima bio svojevrsni most između Hrvatske i hrvatskih zajednica u inozemstvu.

U tom kontekstu „Emigrantska pisma“ nadilaze osobne memoare. Knjiga otvara pitanje kako se kultura čuva kada se fizički preseli izvan domovine – i kako se kroz jezik, književnost, obrazovanje i osobne veze održava osjećaj pripadnosti.

To je osobito zanimljivo danas, kada se hrvatsko iseljeništvo ponovno promatra u kontekstu velikih migracijskih kretanja, identiteta i odnosa između domovine i brojnih hrvatskih zajednica diljem svijeta.

Grubišićeva knjiga stoga predstavlja svojevrsni povratak osobnim glasovima jednoga vremena. U pismima, sjećanjima i portretima ljudi koji su stvarali hrvatsku kulturu izvan domovine ostaje sačuvana slika intelektualnog života hrvatske emigracije druge polovice 20. stoljeća – razdoblja koje je u domaćoj kulturnoj povijesti još uvijek potrebno cjelovitije upoznati.

„Emigrantska pisma“ tako nisu samo knjiga o odlasku iz domovine. Ona su knjiga o tome kako se domovina nosi sa sobom – u jeziku, književnosti, sjećanju i kulturnom radu.

Autor: Žana Begić

Fotografije: arhiva Matice Hrvatske