Pijanistica, pedagoginja, istraživačica i predsjednica Pasionske baštine svojim umjetničkim i organizacijskim radom povezuje hrvatsku glazbenu tradiciju sa suvremenim stvaralaštvom, a suradnjom s Armenijom otvara nova poglavlja međunarodne kulturne razmjene

Postoje umjetnici čiji se profesionalni put ne može opisati samo koncertima, nagradama ili akademskim titulama. Njihov se doprinos prepoznaje i u projektima koje pokreću, glazbenicima koje podupiru, baštini koju nastoje sačuvati i kulturnim vezama koje strpljivo grade. Eva Kirchmayer Bilić pripada upravo toj skupini ljudi kojima je glazba mnogo više od umjetničkog poziva – ona je način razumijevanja svijeta, povezivanja ljudi i očuvanja kulturnog pamćenja.

Pogledajte emisiju premijerno četvrtkom u 18.30 na Z1 televiziji ili nakon toga na ostlim lokalnim ltelevizijama u RH i F BiH te na našem Youtube kanalu.

Hrvatska pijanistica, orguljašica, glazbena pedagoginja i umjetnička savjetnica Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu svoju je profesionalnu karijeru izgradila na spoju izvođačkog iskustva, rada s mladim glazbenicima, istraživanja hrvatske glazbene baštine i organiziranja kulturnih programa. Njezin je rad pritom obilježen i posebnom sposobnošću povezivanja različitih umjetničkih područja, institucija i kulturnih sredina.

Upravo smo o tim temama razgovarali u emisiji ArtCaffe, u susretu koji je protekao u ugodnom i otvorenom ozračju, uz razgovor o glazbi, kulturnom identitetu, vrijednim projektima i ljudima koji svojim predanim radom čuvaju ono što ne bismo smjeli prepustiti zaboravu.

Glazbenica koja povezuje izvedbu, obrazovanje i istraživanje

Eva Kirchmayer Bilić diplomirala je i magistrirala klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a dodatno se usavršavala u Njemačkoj. Njezino je profesionalno djelovanje od 1995. godine povezano s Muzičkom akademijom, na kojoj radi kao umjetnička savjetnica i bavi se klavirskom suradnjom, osobito u radu s pjevačima.

Takav rad zahtijeva mnogo više od tehničke sigurnosti i poznavanja glazbenog teksta. Klavirski suradnik mora razumjeti umjetničku osobnost solista, prepoznati njegovu interpretaciju i ostvariti zajedništvo u kojemu klavir nije tek pratnja, nego ravnopravan sudionik glazbenog izraza.

Upravo je takva suradnička dimenzija važan dio njezina profesionalnog identiteta. Uz nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu, Eva je sudjelovala u brojnim glazbenim projektima, predavanjima, susretima i radionicama te pridonosila obrazovanju novih generacija glazbenika.

Njezino djelovanje pokazuje koliko je važno povezivati umjetničku praksu i obrazovanje. Glazbena tradicija ne prenosi se samo zapisanim notama i koncertnim izvedbama, nego i osobnim iskustvom, razgovorom, mentorstvom te sposobnošću da se mladim ljudima približi umjetnost kao trajna vrijednost.

Pasionska baština – više od manifestacije

Jedno od najvažnijih područja njezina djelovanja svakako je Pasionska baština, udruga čija je predsjednica. Riječ je o jedinstvenoj hrvatskoj kulturnoj inicijativi koja okuplja glazbenike, književnike, likovne umjetnike, kazališne stvaratelje i istraživače oko umjetničkih djela nadahnutih Kristovom mukom.

Svečanosti Pasionske baštine tijekom godina izrasle su u prepoznatljiv prostor susreta duhovnosti i umjetnosti. Programi obuhvaćaju koncerte, izložbe, književne i znanstvene sadržaje te različite umjetničke interpretacije pasionske tematike, otvarajući pritom prostor i djelima koja nisu često zastupljena u uobičajenim kulturnim programima.

Za Evu Kirchmayer Bilić Pasionska baština nije tek organizacijski izazov, nego i područje osobnog i profesionalnog interesa. Još kao studentica sudjelovala je na prvim Svečanostima, a danas, kao predsjednica udruge, nastavlja razvijati manifestaciju koja povezuje hrvatsku kulturnu tradiciju s novim umjetničkim interpretacijama.

Vrijednost takva rada posebno dolazi do izražaja u vremenu kada se kulturni sadržaji često vrednuju prema trenutačnoj vidljivosti i komercijalnom dosegu. Pasionska baština podsjeća da postoje umjetničke teme koje zahtijevaju kontinuitet, znanje, istraživanje i otvorenost prema različitim generacijama stvaratelja.

Upravo se kroz takve programe otkriva širina hrvatske kulturne baštine – od sakralne glazbe i pučkih napjeva do književnosti, likovnosti i suvremenih umjetničkih pristupa. Ovogodišnje, 35. Svečanosti Pasionske baštine dodatno su usmjerile pozornost na osamstotu obljetnicu smrti svetoga Franje, pokazujući kako povijesna i duhovna tema može postati nadahnuće za raznovrsne umjetničke izričaje.

Očuvanje baštine pritom ne znači njezino zatvaranje u prošlost. Naprotiv, ona ostaje živa upravo onda kada se iznova izvodi, istražuje, tumači i dijeli s publikom.

Hrvatska i Armenija – glazbeni dijalog dviju kultura

Posebno zanimljivo poglavlje u radu Eve Kirchmayer Bilić jest njezino povezivanje hrvatske i armenske kulture. Ta suradnja pokazuje kako glazba može postati most između naroda koji imaju vlastite povijesne putove, ali dijele duboko ukorijenjene tradicije, snažnu duhovnu baštinu i bogatu glazbenu povijest.

U lipnju 2024. godine, u povodu obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske u Armeniji i tridesete obljetnice uspostave diplomatskih odnosa dviju država, Eva je nastupila u Erevanu sa sopranisticom Nikolinom Pinko. Koncert je održan u Muzeju Komitas, posvećenom jednom od najvažnijih armenskih skladatelja i etnomuzikologa.

Program je obuhvatio djela hrvatskih skladatelja, među kojima su Dora Pejačević, Ivana Lang, Ivan pl. Zajc, Ivo Tijardović i Jakov Gotovac, uz skladbe armenskih autora. Tako su se na istoj pozornici susrele različite glazbene tradicije, predstavljene kao dio šire europske i svjetske kulturne baštine.

Prije koncerta Eva je održala i prezentaciju o kulturnim odnosima Hrvatske i Armenije, povezujući umjetnički program s povijesnim i kulturnim kontekstom susreta dvaju naroda.

Nekoliko tjedana poslije, 25. lipnja 2024., u armenskom gradu Gjumriju nastupila je s tenorom Stjepanom Franetovićem, prvakom Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U Katedrali Svete Bogorodice izveli su program hrvatske sakralne glazbe, uz djela hrvatskih i europskih skladatelja te armenske liturgijske napjeve.

Posebnost tog nastupa bila je i činjenica da se hrvatska sakralna glazba predstavila u prostoru Armenske apostolske Crkve, jedne od najstarijih kršćanskih tradicija na svijetu. U takvu okruženju glazba je postala više od koncertnog programa: pretvorila se u susret duhovnih iskustava, tradicija i kulturnih identiteta.

Ovi koncerti nisu bili tek pojedinačni nastupi hrvatskih glazbenika u inozemstvu. Eva je, kao potpredsjednica Armensko-hrvatske zajednice, sudjelovala i u uspostavljanju kontakata te razvoju prijedloga za buduće kulturne projekte. Time je njezin doprinos prerastao izvođačku ulogu i uključio aktivno povezivanje kulturnih institucija i umjetnika.

Suradnja se nastavila i u studenome 2025., kada je u Erevanu nastupila sa sopranisticom Emilijom Rukavinom u Muzeju Arama Hačaturjana. U programu su sudjelovali i armenski umjetnici, a izvedena su djela hrvatskih i stranih skladatelja, među ostalima Davora Bobića, Blagoja Berse, Jakova Gotovca i Arama Hačaturjana.

Tom je prigodom Eva održala i izlaganje o tisućitoj obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva te kulturnim odnosima Hrvatske i Armenije.

Koncerti i prateći programi realizirani su u suradnji s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Ateni i hrvatskim počasnim konzulom u Erevanu. U širem kontekstu tih susreta važna je i potpora diplomatskih predstavništava te armenskih kulturnih institucija, bez kojih ovakvi međunarodni projekti ne bi mogli ostvariti svoj puni potencijal.

Upravo je u tome posebna vrijednost Evina angažmana: ona ne promatra kulturnu diplomaciju kao protokol, nego kao mogućnost stvaranja trajnih veza među umjetnicima, institucijama i publikom.

Istraživanje glazbene baštine i povratak zaboravljenim autorima

Uz izvođački i pedagoški rad, Eva Kirchmayer Bilić posvećena je istraživanju hrvatske glazbene baštine, osobito autorima i djelima koja zaslužuju veću pozornost koncertne publike i stručne javnosti.

Takav je rad često manje vidljiv od nastupa na pozornici, ali je iznimno važan za razumijevanje vlastite glazbene povijesti. Otkrivanje starih partitura, istraživanje biografija skladatelja, proučavanje njihova stvaralaštva i ponovno izvođenje zaboravljenih djela zahtijevaju strpljenje, stručnost i dugoročnu predanost.

Među njezinim istraživačkim interesima nalazi se i skladatelj Slavko Modrijan, kojemu je posvetila doktorsko istraživanje. Takav pristup svjedoči o želji da se hrvatska glazbena povijest ne promatra samo kroz najpoznatija imena, nego da se osvijetle i manje istraženi autori koji su pridonijeli njezinu razvoju.

U tom se radu susreću muzikologija, izvedbena praksa i kulturna odgovornost. Istraživanje dobiva puni smisao kada rezultati postanu dostupni javnosti, kada se djela ponovno izvode i kada nova generacija glazbenika dobije priliku upoznati stvaralaštvo koje je dugo ostalo u sjeni.

Evino djelovanje pritom nije ograničeno samo na jednu ustanovu ili manifestaciju. Njezino sudjelovanje u kulturnim udrugama i projektima, uključujući Hrvatski DAAD klub, Udrugu Leopold Mozart i Armensko-hrvatsku zajednicu, dodatno govori o širini interesa i želji za povezivanjem različitih područja glazbenog i kulturnog života.

ArtCaffe – razgovor o umjetnosti koja ostaje

Gostovanje Eve Kirchmayer Bilić u emisiji ArtCaffe bilo je prilika da se izvan koncertnih pozornica i službenih programa upozna osoba koja iza svojega profesionalnog rada ima niz različitih interesa, odgovornosti i dugoročnih ciljeva.

U ugodnom i sadržajnom razgovoru otvorio se prostor za promišljanje o glazbi, očuvanju kulturne baštine, važnosti obrazovanja i potrebi da se vrijedni umjetnički projekti kontinuirano predstavljaju javnosti.

Njezina priča pokazuje da kulturni život ne čine samo velika imena i događaji koji privlače pozornost na nekoliko dana. Jednako ga oblikuju ljudi koji godinama rade na projektima, okupljaju suradnike, pronalaze nove mogućnosti i stvaraju uvjete da umjetnost dopre do publike.

Upravo su takvi razgovori važni za ArtCaffe: omogućuju da upoznamo ne samo umjetničke biografije nego i širi kontekst rada, ideje i vrijednosti koje stoje iza pojedinih projekata. Kroz razgovor s Evom Kirchmayer Bilić otvorila se slika glazbenice čiji se rad proteže od akademske učionice i koncertne dvorane do međunarodnih kulturnih susreta i istraživanja hrvatske baštine.

Kultura se čuva radom, ali i dijeljenjem

U vremenu brzih informacija i kratkotrajne pozornosti, rad Eve Kirchmayer Bilić podsjeća na važnost kontinuiteta. Glazbena baština ne čuva se sama od sebe. Za njezin opstanak potrebni su izvođači, istraživači, pedagozi, organizatori i kulturne institucije koje su spremne ulagati vrijeme i znanje u projekte čiji se rezultati ne mjere samo neposrednom popularnošću.

Od rada s mladim glazbenicima na Muzičkoj akademiji, preko vođenja Pasionske baštine i istraživanja hrvatskih skladatelja, do povezivanja hrvatske i armenske glazbene tradicije, Eva Kirchmayer Bilić pokazuje kako se različite uloge mogu objediniti u zajedničkom nastojanju da umjetnost ostane živa i dostupna.

Njezino gostovanje u ArtCaffeu zato je bilo više od predstavljanja jedne profesionalne biografije. Bilo je to upoznavanje s načinom razmišljanja u kojemu glazba istodobno pripada prošlosti i budućnosti, osobnom iskustvu i zajedničkom nasljeđu, nacionalnoj kulturi i međunarodnom dijalogu.

A možda je upravo povezivanje tih naizgled različitih svjetova najvažniji trag njezina rada: uvjerenje da kulturna baština ne treba biti granica koja nas odvaja, nego most preko kojega bolje upoznajemo i vlastitu tradiciju i tradicije drugih naroda.

Autor: N.M.

Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia