@suzeiprah @rosiekugli @artcaffe @novaknjiga @domovinskirat

SUZE I PRAH: Rosie Kugli vraća nas u Vukovar i otvara bolnu stranicu Domovinskog rata o kojoj se predugo šutjelo

Rat ne završava uvijek onda kada utihne oružje. Za žene koje su preživjele seksualno nasilje tijekom Domovinskog rata njegove posljedice nastavile su živjeti u sjećanjima, strahovima i tišini. Upravo o njihovim sudbinama, izgubljenom dostojanstvu, potrazi za pravdom i snazi preživljavanja progovara Rosie Kugli u novom romanu „Suze i prah”, djelu koje podsjeća da postoje rane koje vrijeme ne može izbrisati.

Postoje priče koje je teško ispričati, ali ih je još teže zaboraviti. Postoje ljudske sudbine koje ostaju izvan velikih povijesnih kronika, daleko od političkih govora i službenih obilježavanja obljetnica. Njihova se tragedija ne mjeri samo onim što se dogodilo nego i godinama koje su uslijedile – godinama šutnje, straha, neprihvaćanja i pokušaja da se nastavi živjeti s onim što se nikada nije smjelo dogoditi.

Upravo takvim sudbinama posvećen je novi roman hrvatske književnice Rosie Kugli „Suze i prah”. Vraćajući se Vukovaru i jednoj od najosjetljivijih, a dugo nedovoljno zastupljenih tema Domovinskog rata – seksualnom nasilju nad ženama – autorica otvara prostor za priče koje zaslužuju biti dio našega kolektivnog pamćenja.

Njezin roman nije samo književno podsjećanje na ratne strahote. To je priča o ljudima, o ženama kojima je nasilje pokušalo oduzeti budućnost, ali i o njihovoj potrebi da ponovno pronađu vlastiti identitet, dostojanstvo i pravo na život.

@suzeiprah @rosiekugli @artcaffe @novaknjiga @domovinskirat

Četiri sudbine, jedna velika ljudska tragedija

U središtu romana nalaze se četiri ženske sudbine, a među njima posebno mjesto zauzimaju Anuška i Vjera. Rosie Kugli ne želi da ih čitatelj upozna isključivo kroz ono što su preživjele. Naprotiv, vraća ih u vrijeme prije tragedije, u njihove svakodnevne živote, ljubavi, nadanja i male osobne svjetove.

Upravo su ti detalji ono što ovoj priči daje posebnu emocionalnu snagu. Anuškin prsten i Vjerin plavi šal postaju mnogo više od običnih predmeta. Oni su simboli nekadašnjeg života, uspomena na ono što je postojalo prije nego što je nasilje prekinulo njihove životne putove.

Jer nijedna žena nije samo ono što joj se dogodilo. I nijedan ljudski život ne bi smio biti sveden na jednu tragediju.

Autorica tako čitatelja vodi kroz slojevitu priču o gubitku, preživljavanju i pokušaju ponovnog uspostavljanja unutarnje ravnoteže. Pritom ne poseže za jeftinim emocijama niti nasilje koristi kao književni spektakl. U središtu njezina interesa ostaje čovjek – njegova ranjivost, dostojanstvo i pravo da sam odlučuje kada i kako će progovoriti o vlastitoj boli.

@artcaffe @rosiekugli  @suzeiprah

Šutnja koja traje desetljećima

Jedna od najvažnijih tema romana jest šutnja. Zašto su mnoge žene koje su preživjele seksualno nasilje tijekom rata desetljećima teško govorile o onome što im se dogodilo?

Odgovor nije jednostavan. Trauma ne završava činom nasilja. Ona nastavlja živjeti u strahu, nepovjerenju, narušenim odnosima i osjećaju poniženja. Tu su i društvene predrasude, strah od osude te bojazan da okolina neće razumjeti ili povjerovati.

Posebno je bolna činjenica da žrtve često preuzimaju sram koji pripada počiniteljima. Umjesto da odgovornost bude jasno usmjerena prema onima koji su počinili zločin, žene se nerijetko povlače u tišinu, pokušavajući zaštititi barem ono malo privatnosti i unutarnje sigurnosti što im je preostalo.

Rosie Kugli upravo zato podsjeća na važnu istinu: šutnja nije slabost, niti nužno znači zaborav. Ponekad je to jedini način na koji čovjek uspijeva preživjeti i sačuvati dio sebe.

@artcaffe @rosiekugli  @suzeiprah

Između prava, pravde i ljudske boli

Diplomirana pravnica po obrazovanju, Rosie Kugli u ovom romanu povezuje dva naizgled različita svijeta – pravo i književnost. Jedan nastoji utvrditi činjenice, pronaći počinitelje i osigurati odgovornost. Drugi pokušava razumjeti ono što se događa unutar čovjeka, osobito onda kada formalna pravda nije dovoljna da bi se ublažila osobna tragedija.

Uvođenjem državnog odvjetnika Vedrana Žarkovića i psihijatrice Matilde Ivanišević autorica dodatno proširuje pripovjedni okvir. Otvara pitanja odgovornosti za ratne zločine, dugotrajnih psihičkih posljedica nasilja i složenog puta koji preživjele moraju proći kako bi ponovno uspostavile vlastiti život.

Jer sudska presuda, koliko god važna bila, ne može vratiti izgubljene godine, poništiti proživljeno nasilje niti izbrisati sjećanja. Ipak, nekažnjeni zločini predstavljaju nastavak nepravde prema žrtvama.

Upravo u toj napetosti između pravne istine i osobne boli nalazi se jedna od važnih poruka romana. Pravda je nužna, ali ljudsko dostojanstvo mora biti njezino polazište i cilj.

@artcaffe @rosiekugli  @suzeiprah

Knjiga koja govori i generacijama koje nisu doživjele rat

Posebnu važnost „Suze i prah” dobiva u kontekstu mlađih generacija. Za one koji Domovinski rat poznaju uglavnom iz školskih udžbenika, povijesnih dokumenata i obiteljskih svjedočanstava, književnost može biti most prema razumijevanju ljudske dimenzije povijesti.

Rat nisu samo datumi, bitke, političke odluke i vojni pothvati. Iza svakog povijesnog događaja nalaze se konkretni ljudi, obitelji, ljubavi, prekinuti planovi i životi koji su mogli izgledati posve drukčije.

Rosie Kugli pritom ne želi mladim čitateljima ostaviti nasljeđe mržnje, nego razumijevanje posljedica koje mržnja i nasilje ostavljaju na pojedincu i društvu. Želi potaknuti razlikovanje krivnje od pripadnosti, osvijestiti važnost ljudskih prava i pokazati da mir i dostojanstvo nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.

U vremenu u kojemu ponovno svjedočimo ratovima, razaranjima i stradanjima civila diljem svijeta, njezina poruka dobiva i dodatnu aktualnost. Povijest nas neprestano upozorava koliko se lako ponavljaju obrasci nasilja, ponižavanja i progona. Zato je važno govoriti, zapisivati i pamtiti, čak i onda kada su teme bolne i neugodne.

@suzeiprah @rosiekugli @artcaffe @novaknjiga @domovinskirat

Rosie Kugli – književnica koja ne bježi od društveno osjetljivih tema

Rozina, odnosno Rosie Kugli, rođena je u Zagrebu 22. siječnja 1970. godine. Po obrazovanju je diplomirana pravnica, no njezin profesionalni i stvaralački put odavno je prerastao okvire pravne struke. U književnosti je pronašla prostor za istraživanje ljudskih odnosa, društvenih problema i životnih priča koje često ostaju na margini javnog interesa.

Njezin književni opus obuhvaća romane, ljubavnu i kriminalističku prozu, knjige za djecu i mlade, biografska izdanja te publicističke i edukativne naslove. Posebno se istaknula angažiranim pisanjem za mlade, u kojemu se bavi problemima odrastanja, vršnjačkim nasiljem, ovisnostima, identitetom, obiteljskim odnosima i izazovima digitalnog svijeta.

Za roman „Nisam ti rekla…” osvojila je prestižnu književnu nagradu „Grigor Vitez” 2015. godine, dok je za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce” dobila nagradu „Stjepko Težak”.

Među njezinim zapaženim naslovima nalaze se „Dvije crte plavo”, „Hod po rubu”, „Izgubljena generacija”, „Glumica njegova života”, „Zov dubine” i „Tajna prijateljice noći”. Poseban dio njezina stvaralaštva čine knjige posvećene uspjesima hrvatskih sportaša, među kojima su „Priča o pobjedi”, o plivaču Gordanu Kožulju, i „Zlatni zaveslaji braće Sinković”, objavljeni 2025. godine.

Kugli je pokrenula i ciklus knjiga o životima hrvatskih sportaša, a u svom se radu kontinuirano okreće temama koje nadilaze puku zabavu i nastoje čitatelja potaknuti na razmišljanje. Njezin autorski interes posebno je usmjeren prema ljudskim sudbinama, izazovima suvremenog društva i pitanjima koja zahtijevaju otvoren razgovor.

Upravo se ta angažirana crta njezina stvaralaštva snažno prepoznaje i u novom romanu „Suze i prah”.

@artcaffe @rosiekugli  @suzeiprah Sjećanje kao dug prema onima koji su preživjeli

Što bi čitatelju trebalo ostati nakon posljednje stranice? Možda upravo ono najvažnije – spoznaja da žene koje su preživjele ratno seksualno nasilje nisu samo svjedokinje tragedije, nego osobe koje imaju pravo na vlastiti život, svoje uspomene, ljubavi, odluke i budućnost.

Od preživjelih često očekujemo da budu snažni, da oproste i da nastave dalje. No tko ima pravo određivati koliko dugo netko smije tugovati, pamtiti ili tražiti pravdu?

„Suze i prah” podsjeća da zaborav ne smije postati cijena mira. Da se o žrtvama mora govoriti s poštovanjem, a ne sa sažaljenjem. I da društvo svoju odgovornost ne ispunjava tek obilježavanjem obljetnica, nego i spremnošću da čuje one čije su priče desetljećima ostajale neispričane.

Roman Rosie Kugli zato je više od književnog povratka u jedno bolno razdoblje hrvatske povijesti. On je poziv na empatiju, odgovornost i očuvanje sjećanja. Jer postoje priče koje ne smijemo zaboraviti upravo zato što nas podsjećaju kakvi ljudi ne bismo smjeli postati.

Roman „Suze i prah” objavljen je uz financijsku potporu Ministarstva hrvatskih branitelja.

ArtCaffe uvijek donosi više!

Autor: N.M.

Fotografije: Tina Miholić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)