Skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog Tomislav Uhlik gostovao je u ArtCaffeu, gdje smo s njim razgovarali o bogatom profesionalnom putu, glazbenom obrazovanju, skladateljskom stvaralaštvu i posebnoj povezanosti sa zborskom glazbom. Iza njegova imena stoji karijera koja obuhvaća više od stotinu skladbi, rad s profesionalnim i amaterskim ansamblima, kazališne pozornice, folklornu tradiciju i dugogodišnji pedagoški rad.

Postoje glazbenici čiji se profesionalni put ne može jednostavno svesti na jednu ulogu ili područje djelovanja. Tomislav Uhlik jedan je od njih. Skladatelj, dirigent, zborovođa, aranžer i glazbeni pedagog, tijekom desetljeća rada ostavio je prepoznatljiv trag u različitim segmentima hrvatskoga glazbenog života. Njegov opus obuhvaća djela za zborove, komorne sastave, tamburaške i harmonikaške orkestre, kao i veće simfonijske sastave. Pritom je ostao autor čije skladbe žive u izvedbama brojnih ansambala, a njegov se glazbeni rukopis prepoznaje po melodijskoj pjevnosti, bogatoj harmoniji, ritmičkoj razigranosti i jasnoći izraza.

Emisiju pratite četvrtkom u 18.30 i subotom u 23 sata na Z1 televiziji, a na ostalim lokalnim televizijama prema rasporedu i od četvrtka navečer u 21 sat na našem Youtube kanalu.

Put koji je započeo u zborskom okruženju

Rođen u Zagrebu 1956. godine, Uhlik nije krenuo u glazbenu karijeru posve uobičajenim putem. Nakon osnovne i niže glazbene škole završio je srednju elektrotehničku školu, a potom upisao studij fizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Presudan za njegov životni zaokret bio je susret sa zborskom glazbom i rad s jednim od najvažnijih hrvatskih zborovođa i skladatelja, Emilom Cossettom.

Pjevajući kao amater u Mješovitom pjevačkom zboru Joža Vlahović, Uhlik je postupno otkrivao mogućnosti višeglasnog pjevanja, zborskog zvuka i zajedničkog muziciranja. Upravo je to iskustvo snažno utjecalo na njegovu odluku da glazba postane njegov životni poziv. Fascinacija zborskim slogom i načinom na koji se glazba oblikuje kroz zajednički rad pjevača otvorila mu je sasvim novi umjetnički svijet.

Godine 1978. upisao je Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje je završio studij teorijskih glazbenih predmeta 1981., a potom i studij dirigiranja 1989. godine u klasi profesora Igora Gjadrova. To obrazovanje postavilo je čvrste temelje za njegov daljnji skladateljski, dirigentski i pedagoški rad.

Od Ansambla LADO do koncertnih i kazališnih pozornica

Jedno od važnih poglavlja Uhlikove karijere vezano je uz Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO. Kao glazbeni voditelj djelovao je u ansamblu od 1983. do 1985. godine, a upravo je ondje produbio zanimanje za tradicijsku glazbu, njezine melodijske i ritamske posebnosti te mogućnosti umjetničke obrade narodnih napjeva.

Njegov odnos prema folkloru nikada nije bio tek reproduktivan. Tradicijsku je glazbu promatrao kao živu umjetničku građu kojoj se može pristupiti autorski, uz poštovanje njezina izvornog karaktera, ali i s otvorenošću prema novim skladateljskim rješenjima. Neke njegove skladbe i obrade, izvedene u interpretaciji Ansambla LADO, predstavljene su i na međunarodnim pozornicama.

Nakon rada u Ladu slijedilo je razdoblje korepetitorskog rada, a potom i dugogodišnje djelovanje u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija. Ondje je najprije radio kao korepetitor, a nakon završetka studija dirigiranja preuzeo je dirigentsku ulogu. Posebno se istaknuo u operetnom i mjuzikalskom repertoaru, ravnajući brojnim produkcijama i premijerama. Među naslovima s kojima je povezan njegov kazališni rad nalaze se Kneginja čardaša, Grofica Marica, Kralj je gol i Tko pjeva, zlo ne misli.

Gostovao je i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i Osijeku, vodio Mješoviti pjevački zbor Lira te povremeno ravnao Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije i Orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njegov dirigentski rad tako obuhvaća širok raspon glazbenih žanrova – od operete i mjuzikla do orkestralne i zborske literature.

Skladatelj koji razumije izvođače

Uhlikov skladateljski opus broji više od stotinu djela. Riječ je o stvaralaštvu koje se ne ograničava na jednu izvođačku formu ili publiku. Pisao je za vokalne i vokalno-instrumentalne sastave, komorne ansamble, zborove, tamburaške i harmonikaške orkestre te simfonijske sastave.

Posebno mjesto u njegovu radu zauzima glazba nadahnuta folklornom tradicijom, ali i skladbe koje pokazuju njegovu sklonost melodijskoj izražajnosti i jasnoj glazbenoj strukturi. U njegovim se djelima susreću tradicijski elementi i suvremeni skladateljski pristup, a glazba pritom ostaje komunikativna, izražajna i bliska izvođačima.

Važna osobina Uhlikova stvaralaštva jest razumijevanje ansambla za koji piše. To je osobito vidljivo u skladbama namijenjenima amaterskim glazbenicima. On, naime, dobro poznaje njihove mogućnosti, potrebe i izazove jer je i sam potekao iz amaterskog glazbenog okruženja. Njegov je pristup pritom daleko od pojednostavljivanja: cilj nije samo napisati djelo koje se može izvesti, nego skladbu koja će izvođačima pružiti umjetničko zadovoljstvo, potaknuti ih na napredak i obogatiti njihov repertoar.

Upravo zbog takvog odnosa prema izvođačima njegove su skladbe pronašle mjesto u repertoaru brojnih ansambala i glazbenih društava. Više od dvadeset godina surađivao je i s Tamburaškim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, a njegov se skladateljski rad posebno cijeni i u području tradicijske i zborske glazbe.

Zborska glazba – iskustvo koje je oblikovalo skladatelja

Kada se govori o Tomislavu Uhliku, teško je zaobići zborsku glazbu. Ona nije tek jedno od područja njegova profesionalnog interesa, nego i svojevrsno ishodište njegova glazbenog identiteta. Iskustvo pjevanja u zboru Joža Vlahović i susret s Emilom Cossettom oblikovali su njegov odnos prema glazbi, ali i prema ljudima koji je zajedno stvaraju.

Zborsko muziciranje zahtijeva posebno razumijevanje odnosa među glasovima, osjećaj za tekst, disanje, fraziranje i ravnotežu cjeline. Skladatelj koji piše za zbor mora poznavati mogućnosti ljudskog glasa, ali i način na koji se pojedinačni glasovi stapaju u zajednički zvuk. Uhlikovo iskustvo zborovođe i skladatelja omogućilo mu je upravo takav dvostruki pogled – razumijevanje glazbe iz perspektive onoga koji je stvara, ali i onoga koji je izvodi.

Njegov rad obuhvaća različite zborske sastave, od amaterskih do profesionalnih, a posebno je vrijedan doprinos repertoaru koji omogućuje razvoj i afirmaciju amaterskog zborskog muziciranja. U vremenu u kojem se često govori o potrebi očuvanja zborske tradicije, takav je rad važan ne samo za glazbenu scenu nego i za širu kulturnu zajednicu.

Pedagoški rad i nova generacija glazbenika

Od 2002. godine Tomislav Uhlik djelovao je kao profesor na Odsjeku za glazbenu kulturu Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je predavao kolegije Priređivanje za ansamble i Sviranje partitura. Na Akademiji je radio sve do umirovljenja 2022. godine.

Njegov pedagoški rad bio je usmjeren na praktično razumijevanje glazbene literature, orkestracije, aranžiranja i mogućnosti različitih ansambala. Posebno je prepoznavao važnost suvremenih tehnologija u glazbenom obrazovanju, među ostalim i notacijskih programa koji studentima omogućuju da svoje glazbene ideje čuju i provjere u zvučnom obliku.

Tako se i u njegovu pedagoškom djelovanju susreću iskustvo tradicionalnog glazbenog obrazovanja i otvorenost prema novim alatima, ali uvijek s istim ciljem – razvijati glazbenika koji razumije partituru, izvođača i samu glazbenu misao.

Nagrade i priznanja za izniman doprinos glazbi

Uhlikov rad prepoznat je brojnim priznanjima. Među najvažnijima su Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski za 1998. godinu, dodijeljena za skladateljski rad, te Porin za životno djelo, koji je primio 2020. godine. Godinu poslije Hrvatsko društvo skladatelja dodijelilo mu je i nagradu Franjo Ksaver Kuhač za cjelokupno glazbeno stvaralaštvo utemeljeno na elementima tradicijske glazbe.

Među novijim skladateljskim ostvarenjima ističe se i komorna opera za djecu i mlade Postolar i vrag, nastala prema djelu Augusta Šenoe. Dovršena 2023., praizvedena je u veljači 2024. u produkciji Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o djelu koje potvrđuje njegovu sklonost kazališnoj glazbi, ali i interes za stvaranje novih djela namijenjenih mlađoj publici.

Razgovor o glazbi koja ne prestaje nastajati

U gostovanju u ArtCaffeu Tomislav Uhlik govorio je o svojim glazbenim počecima, obrazovanju, dirigentskim iskustvima i skladateljskom radu. Dotaknuli smo se i pitanja što pokreće skladatelja, odakle dolaze nove ideje te koliko se nakon desetljeća profesionalnog rada još uvijek može i želi istraživati.

Njegova priča pokazuje kako se glazbeni poziv može razvijati u različitim smjerovima, a ipak ostati povezan jedinstvenom stvaralačkom znatiželjom. Od amaterskog pjevanja i zborskog iskustva, preko Ansambla LADO i kazališta Komedija, do skladanja za različite ansamble i rada sa studentima, Uhlik je gradio karijeru koja se ne temelji samo na broju djela ili izvedbi, nego i na trajnom odnosu prema glazbi i ljudima koji je izvode.

Jer skladba ne završava trenutkom kada je zapisana. Ona svoj puni život dobiva tek kada je glazbenici preuzmu, udahnu joj vlastito iskustvo i podijele je s publikom. Upravo je u tom susretu skladatelja, izvođača i slušatelja možda i najvažniji dio glazbene priče Tomislava Uhlika.

ArtCaffe uvijek donosi više!

Autor: N.M.

Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia