Iva Hraste-Sočo je intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu koje je nedavno proslavilo 130. obljetnicu otvorenja svoje povijesne zgrade. Ključna je osoba u suvremenoj hrvatskoj operi, odgovorna za umjetničko i administrativno vodstvo vodećeg hrvatskog kazališta od rujna 2022. s nedavno obnovljenim mandatom do rujna 2030. Godine 2024. postala je članica upravnog odbora Opera Europa, najvećeg europskog udruženja opernih i baletnih ansambala. Od ožujka 2025. obnaša dužnost potpredsjednice ove istaknute europske asocijacije.

Možete li nam za početak reći nešto više o vašoj profesionalnoj karijeri? Počeli ste kao sopranistica, a završili ste radeći u upravljanju. Kako i kada se dogodio taj prijelaz?

Profesionalno sam pjevala petnaestak godina, počevši kao vrlo mlada. Bila sam solistica baš u HNK-u Zagreb, a pjevala sam i izvan Hrvatske. Kasnije sam napustila pjevanje, završila doktorski studij, radila u hrvatskom veleposlanstvu u Beču kao kulturni ataše gdje sam ostala četiri godine, od 2005. do 2009.

Nakon toga sam prešla u Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske gdje sam obnašala dužnost pomoćnice ministra za međunarodnu kulturnu suradnju i razvoj kulture i umjetnosti, uključujući kazalište, radila sam kao sveučilišna profesorica na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji i naposljetku postala intendanticom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Pretpostavljam da vam vaše bogato profesionalno iskustvo nudi posebno široku perspektivu kada je riječ o vašem sadašnjem poslu.

Bez sumnje, sve ove profesionalne obveze omogućile su mi da razumijem kazalište i iznutra i izvana, dajući mi uistinu povlaštenu perspektivu kada je u pitanju razumijevanje potreba jedne ustanove poput ove. Poznajem potrebe umjetnika, osjetljiva sam na potrebe tehničara i drugih zaposlenika, a istovremeno sam svjesna što se očekuje od intendanta na umjetničkoj i upravljačkoj razini. Uistinu je važno objediniti sve aspekte upravljanja kazalištem – umjetnički, financijski i pravni.

Vaš položaj podrazumijeva, dakle, i umjetničku i upravljačku odgovornost, upravo onako kako ste opisali.

Tako je. Također, u svom timu okupljam umjetničke ravnatelje za operu, dramu i balet jer naše kazalište razvija sve tri discipline u svom programu.

Nedavno ste otvorili novi prostor, novu scenu, čime se vaša ponuda širi izvan samog kazališta u matičnoj zgradi.

Točno. U studenom 2025. otvorili smo novu scenu HNK2, u godini kad smo obilježavali i 130. obljetnicu povijesne zgrade našeg kazališta. To je potpuno novi prostor, opremljen najnovijom tehnologijom, uistinu najsuvremenijom, izgrađen u kazališnom kompleksu naših radionica koje su obnovljene nakon oštećenja nastalih u potresu 2020. godine Ovaj novi prostor omogućuje nam i proširenje programa, tako da sada imamo oko 300 predstava po sezoni. To uključuje, naravno, operne, baletne i dramske predstave.

Kada ste stigli ovdje 2022. godine, što ste zatekli i što ste namjeravali izgraditi ili razviti tijekom svog mandata?

Moj glavni zadatak po dolasku bio je uspostaviti dobre odnose među zaposlenicima. Odnosi su bili ozbiljno narušeni i u tom je pogledu trebalo puno raditi.

S druge strane, od trenutka dolaska bilo mi je jasno da moramo razvijati relevantan umjetnički program, koji će nam omogućiti da se kvalitetom natječemo s drugim europskim kazalištima u našem okruženju. U ovom slučaju, kad razgovaramo tijekom izvedbi naše nove produkcije „Aide“, želja nam je pozicionirati Zagreb na međunarodnoj opernoj sceni.

Imenovanje Pier Giorgia Morandija za šefa dirigenta Opere HNK u Zagrebu bio je osnovni preduvjet za razvoj naše Opere. Njegov rad je za nas iznimno važan, a nastavit ćemo suradnju s njim kao šefom dirigentom do kraja mog mandata u HNK u Zagrebu.

Što se tiče repertoara, koja je vaš nit vodilja? Vjerujem da, budući da ste repertoarno kazalište s toliko predstava tijekom godine, morate biti posvećeni najpopularnijim naslovima, ali istovremeno mi se čini i da ste na ovaj ili onaj način također predani i suvremenoj operi.

Apsolutno. Pokušavamo razviti uravnotežen program kojem je u središtu velik, klasični repertoar, ali značajan prostor postoji i za druge glazbene estetike i smjerove. Na primjer, surađujemo s MBZ: Muzički biennale Zagreb / Music Biennale Zagreb na projektima suvremenog glazbenog i baletnog stvaralaštva.

U svakom slučaju, svjesni smo što naša publika traži. Svih osam izvedbi Aide rasprodano je danima prije premijere. Ove sezone imamo i premijerne naslove Normu i Tannhäusera, a u budućnosti ćemo predstaviti i naslove klasične i suvremene literature kako svjetske tako i hrvatske.

Naša je namjera proširiti repertoar, a također i suradnju, u smislu koprodukcija, s drugim vodećim europskim kazalištima. Primjerice, između ostalih u pregovorima smo s Teatro Realom iz Madrida kao i La Monnaie iz Bruxellesa.

Činjenica je da je ovo kazalište, kao i Zagreb, oduvijek imalo izvanrednu vezu s glavnim europskim opernim središtima. Očita je njegova blizina Italiji, na primjer, ali je blizu i Budimpešte, a čak su i Beč i Salzburg relativno blizu.

Da, zaista održavamo izvrsne odnose s kazalištima u mjestima koja ste spomenuli. Nedavno sam se, na primjer, sastala s kolegama iz salzburškog Landestheatera kao i kazalištem u Budimpešti. Želimo održati te izvanredne odnose, a istovremeno želimo proširiti opseg naše suradnje, s ciljem, kao što sam rekla, povećanja ugleda našeg kazališta u Europi. U tome Opera Europa, čiji sam sada potpredsjednik, ima ključnu ulogu. Radi se o izvanrednoj platformi za razvoj koprodukcija poput nove Aide, koju smo premijerno izveli i koja će biti izvedena za nekoliko tjedana i u našim partnerskim kazalištima Teatro Massimo u Palermu, a nakon toga i u Nacionalnom kazalištu Csokonai u Debrecenu.

Što se tiče kazališne publike, je li otvorena za avangardnije prijedloge ili je riječ o konzervativnoj publici?

Uvijek smo otvoreni za nove ideje, ali moramo biti i oprezni. Primjerice, radili smo Nabucco s Giancarlom del Monacom, u produkciji koja je radnju pomaknula u eru Risorgimenta. Naša produkcija Norme također odstupa od klasičnijih pristupa. Ali ova Aida koju smo upravo premijerno izveli u režiji Maria Pontiggie, izuzetno je klasična i izvrsno izvedena. Opera La bohème koju je radio kod nas, također je bila prekrasna produkcija i zapravo je to bio povod za suradnju na novoj produkciji Aide. Uvijek je riječ o procjeni koji i kakav repertoar omogućuje suvremeniji pristup scenskom postavljanju. Na primjer, s Wagnerom ćemo imati moderniji pristup, kao što će to biti slučaj s našim Tannhäuserom. Želim reći, postoje djela koja omogućuju veću slobodu i scensku kreativnost, dok s druge strane postoje libreta koja nude manje prostora za osuvremenjivanje.

Vaše kazalište djeluje po sustavu europskih repertoarnih kazališta, s fiksnim ansamblom.

Tako je, imamo stalne umjetničke ansamble, Tehniku i administraciju. Trenutno imamo preko 560 zaposlenih. To nas, naravno, ne sprječava da s vremena na vrijeme pozovemo strane umjetnike, kao što smo to učinili s npr. Piotrom Beczalom, Georgeom Peteanom ili Javierom Camarenom, među ostalima. Istina je da sada imamo sjajnu generaciju hrvatskih pjevača s karijerama u usponu i velikim potencijalom, što se vidjelo u dvije pjevačke postave u ovoj produkciji Aide.