ArtCaffe

Matija Fortuna, jedan od najtalentiranijih dirigenata mlađe generacije, dirigirat će 21. veljače u 19 sati i 22. veljače 2025. u 18 sati „Djevojku sa Zapada“ Giacoma Puccinija u riječkom “Zajcu”. Operno remek-djelo simfonijskih razmjera „Djevojka sa Zapada“ Giacoma Puccinija pisano je za njujorški Metropolitan i Enrica Carusa.

Pogledajte gostovanje Matije Fortune u ArtCaffeu:

 

Ovaj operni vestern iz vremena zlatne groznice ima sve elemente koje jedna priča s Divljeg zapada treba imati: salon, šerifa i razbojnike, partije pokera i vješanje. U godini obilježavanja 100. obljetnice smrti velikog talijanskog skladatelja na pozornici „Zajca“, predstavit će ga još jedno veliko ime riječkog, hrvatskog i svjetskog kazališta – Giorgio Surian. Uz sopranistice Gabrielle Mouhlen i Anastasiju Boldyrevu u alternaciji te tenora Ivana Momirova, koji će biti šerif Jack Rance, ali i prvi put redatelj operne predstave.

Riječku publiku očekuje izvanredna predstava i vjerujemo da će svi ljubitelji ove glazbe na vrijeme osigurati svoje karte.

O operi “Djevojka sa zapada” iz pera Davida Čarapine

Po završetku svjetske premijere Djevojke sa Zapada 10. prosinca 1910., Puccinijev talijanski izdavač Giulio Ricordi autoru je telegrafirao jednu, jedinu riječ: „Giubilante.“ Prva western opera osvojila je New York, ispunivši nemoguće visoko postavljene standarde pred ovu prvu svjetsku opernu premijeru u Metropolitan Operi. Njezinu važnost u američkoj kulturnoj povijesti teško je dovoljno istaći. Puccinijeva Djevojka suprotstavlja se idealiziranim prikazima Divljeg zapada, otvarajući oštre rasprave o društvenom pamćenju američkog divljeg 19. stoljeća. Na globalnu kazališnu kartu postavlja američke operne kuće, posebice smještajući Metropolitan u opernu elitu. Početak je to i dominacije talijanske operne tradicije na sjevernoameričkom kontinentu, posebice u Metropolitanu koji je dugo vremena sezonu dijelio na talijanski i njemačku operni repertoar; Puccinijeva premijera pokazala je za čime točno vape najviši američki kulturni slojevi. Ali to su sve već posljedice; kako smo došli do njih? Nastajanje Djevojke sa Zapada priča je o Puccinijevoj fascinaciji Amerikom, uzletu Metropolitana, i konačno, o operi koju smo – zaboravili.

Potraga za inspiracijom

Puccini se u svijet Divljeg zapada zaljubio tijekom svojih studentskih dana u Milanu. Europsku turneju tada je imala putujuća družina Buffalo Billa, Wild West. Mladog skladatelja oduševile su njihove priče s granice o kojima će kasnije pisati svojem bratu. Njegova fascinacija konkretizirat će se tek 1907. godine kada po prvi put dolazi u New York na poziv ondašnjeg ravnatelja Metropolitana, Heinricha Conrieda. Povod su izvedbe dviju njegovih opera, Madame Butterfly i La Bohème. Po dolasku Puccini obznanjuje svoje oduševljenje gradom („New York je izniman!”), ali i želju da sklada američku operu. Štoviše, skladatelj po dolasku u New York odmah traži susret s Davidom Belascom, autorom na čijem je predlošku 1907. godine nastala Madama Butterfly.

Dvije godine ranije američki pisac ostvario je veliki uspjeh s melodramom Girl of the Golden West koja će u premijernoj godini samo u New Yorku imati 224 izvedbe. Puccini se našao u pravom gradu u pravom trenutku jer se Belascova drama iznova postavljala. Nakon što je gotovo tri godine tražio temu svoje sljedeće opere, odveć indisponiran nakon početnog neuspjeha opere Madama Butterfly, sada ju je pronašao. „Još uvijek ne spavam niti se udaljavam od teme Divljeg zapada. Štoviše! Neprestano razmišljam o svemu te sam uvjeren kako stvaramo drugu Bohème ako me na putu ne izdaju mozak ili tijelo,“ napisat će kasnije svojem izdavaču, uvjeravajući ga da će se isplatiti uložiti u novo djelo.

Operni western La Fanciulla dell West mogao je započeti

Ugovori su brzo potpisani te je Puccini već iste godine krenuo raditi na novoj operi. Jedini problem bio je pronaći libretista s obzirom na to kako su njegovi miljenici, ili bili zauzeti (Illica), ili su preminuli (Giocosa). Na Ricordijevu preporuku će izabrati Carla Zangarinija. Kao i svi prethodni libretisti, mladi dramatičar ubrzo će ući u sukob sa skladateljem zbog njegovih zahtjeva te će biti primoran izabrati suradnika Guelfa Civininija. Kreativni proces usporio je i skandal Manfredi. Mlada sluškinja u Puccinijevoj kući, zbog lažnih optužbi Elvire, skladateljeve supruge, oduzima si život. Cijela afera znatno će utjecati na skladatelja.

Unatoč prvotnom oduševljenju, Puccini nije krio sumnje u predložak. Posebice mu je zamjerao nedostatak dramske tenzije, ali i kohezivnosti što je njemu i libretistima stvaralo manje probleme tijekom adaptacije djela. Četiri dramska čina pretočio je u tri operna čina, dodao je scenu potjere za razbojnikom, šerifa je učinio surovijim, rudare humanijma, gostioničarku prosvjećenijom i romantičnijom; Puccini je tijekom tri godine nastojao, za razliku od Belascove melodrame, istaknuti kršćanske ideale iskupljenja i spasenja unatoč surovim i nemilosrdnim životnim uvjetima. S obzirom na verističke teorijske nazore, talijanski skladatelj posezao je za svime što mu je moglo pomoći da oživi zlatnu groznicu. Glazbenu motivaciju pronalazio je u ranim etnografskim zbirkama, kao i Belascovoj melodrami; mnogi kritičari kasnije će mu zamjeriti nedovoljno razumijevanju američke glazbene tradicije, kao i njihove povijesti. Ipak, svaki od likova, kao i svaki od njihovih svjetova, bio je pažljivo oblikovan, kako od strane samog Puccinija, tako i Belasca koji će preuzeti produkciju.

Počujte svi, Puccini je došao!

Početkom 20. stoljeća Metropolitan Opera House pred sebe postavlja velike ciljeve. Kao ravnatelj stiže Giulio Gatti-Casazza, dok kao dirigent dolazi Alberto Toscanini. Oni žele izaći iz okvira američkih, nacionalnih nadmetanja te ući na međunarodnu scenu. Sezona 1910./1911. bila je oblikovana na način da se na globalnoj sceni predstave dvije američke (Ariane et Barbe-bleue Dukasa i Gluckovu Armide) i dvije svjetske praizvedbe (Königskinder Humperdincka i Puccinijeva Djevojka sa zapada).

Po završetku skladanja opere, Metropolitan je odmah pristupio Pucciniju s idejom da upravo u New Yorku bude svjetska premijera. Ponudili su mu najbolje produkcijske uvjete, zvjezdanu podjelu predvođenu Enricom Carusom i dirigentom Toscaninijem te bogati ugovor; Pucciniju će biti plaćen put, smještaj, čak će kasnije i rukom biti nadopisano pravo na automobil! Zauzvrat je Puccini bio primoran boraviti četiri tjedna u New Yorku te odrađivati niz medijskih obaveza (iako nije poznavao engleski jezik!), pohodeći svaku opernu izvedbu. Iako nema točnih podataka, mnogobrojni će tvrditi kako newyorška opera nikada nije utrošila toliko u jednu svjetsku premijeru.

Svi su znali za Puccinijevu premijeru; ulaznice su nestale odmah te su se na crnom tržištu prodavale za 30 puta veću cijenu. Ova opera nije mogla poći po krivu. Izvedba 10. prosinca 1910. godine prekinuta je preko četrdeset puta pljeskom oduševljene publike tijekom triju činova. Svi mediji raspisat će se o velikom uspjehu, ne samo Metropolitana ili Puccinija, već američke opere. Jedna od najutjecajnijih američkih obitelji toga vremena, Vanderbilt, dan kasnije će održati banket u čast talijanskog skladatelja. Puccini je ganut te vjeruje kako je Djevojka sa Zapada njegova najbolja opera.

Unatoč marketinškom, produkcijskom i premijernom uspjehu, Puccinijeva nova opera ubrzo je naletjela na oštrija kritičarska pera. Američki kritičari zamjerali su mu nedovoljno shvaćanje duha Divljeg zapada. Europska kritika zamjerit će joj modernistički duh, kao i odmak od očekivanog, poznatog Puccinija. Sve to kumovat će tome da će Djevojka sa Zapada postepeno padati u zaborav.

Tek u drugoj polovini 20. stoljeća, operne kuće diljem svijeta iznova će prepoznati njezin modernizam, kao i naturalističku vjerodostojnost i inovativnost pri uspostavljanju slike Divljeg zapada, pokazujući kako se Puccini nije u nijednom trenutku odmakao od sebe.

Unatoč tome što Djevojka sa Zapada po prvi put dolazi u Zajc, ovo joj nije prvi dolazak u Rijeku; svoju riječku premijeru imala je 1914., obogaćujući već tada bogatu tradiciju izvođenja Puccinija u Rijeci. U tadašnjem Teatru comunale izvela ju je jedna gostujuća operna družina iz Italije.

Autorica: Žana Begić

Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia/Opis film