
Glazbenice uvijek moraju uložiti više truda da bi, kao žene, ostvarile uspjeh u karijeri i gradile obitelj!
Monika Leskovar u emisiji je govorila o svom odlasku na školovanje u Njemačku, radu s poznatim umjetnicima, paralelnom školovanju u domovini te o financiranju skupog školovanja tako što je osvajala nagrade na natjecanjima diljem svijeta. Također, pričala je i o ljubavi prema domovini i želji da svoja životna iskustva prenese nekim novim talentima kojih je, prema njezinu mišljenju, u našoj zemlji mnogo.
O Moniki Leskovar
Hrvatska violončelistica Monika Leskovar rođena je u njemačkom Kreuztalu i, iako mlada, dugo je prisutna na svjetskim koncertnim pozornicama, a u posljednje vrijeme i na čelističkom odsjeku prestižne berlinske akademije “Hanns Eisler” kao cijenjena pedagoginja. S punim pravom, jer glazbeni izričaj Monike Leskovar odlikuje zbroj majstorskih umjetničkih kvaliteta: superiorna tehnička sprema i neiscrpna tonska maštovitost, studiozna utemeljenost interpretacije i kreativno improvizacijsko nadahnuće trenutkom.
U njezinu jednostavnome i vrlo logičnome muziciranju, na očaravajući se način isprepliću djetinje prostodušan polet i ona tako rijetka analitička strastvenost duha, svojstvena samo zrelim i velikim umjetnicima. Monika Leskovar završila je poslijediplomski studij u berlinskoj klasi znamenitog koncertanta i pedagoga Davida Geringasa te postala njegov asistent na berlinskoj glazbenoj akademiji “Hanns Eisler”.
Tijekom osmogodišnjeg školovanja u Njemačkoj (Lübeck i Berlin) bila je pobjednicom na nekoliko uglednih svjetskih čelističkih natjecanja. Mnoštvu recitala i solističkih nastupa uz glasovite orkestre, Monika je pridodala i niz koncerata na kojima se iskazala kao umjetnica dostojna suradnje s nekoliko najvećih glazbenika našega doba kao što su: skladatelj i violončelist Giovanni Sollima, skladatelji Krzysztof Penderecki i Sofia Gubaidulina, violinisti Gidon Kremer i Julian Rachlin, violisti Jurij Bašmet i Tabea Zimmermann, pijanisti Boris Berezovski i Richard Hyung-ki Joo.
Monika Leskovar također je čest gost Zagrebačke filharmonije s kojom je, među ostalima, nastupila pod dirigentskim vodstvom sada već svjetski uglednog Kazushija Onoa, kao i karizmatičnog Valerija Gergijeva. Premda je svoja najdraža priznanja i nagrade primila iz ruku danas već preminulih legendarnih guslača Yehudija Menuhina i Mstislava Rostropovicha, Monika s radošću ističe da joj je najveće priznanje napuljsko violončelo Vincenzo Postiglione iz 1884. godine, koje su joj priskrbili Grad Zagreb i Orkestar Zagrebačke filharmonije.
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević/Opis film/Unimedia