Ivan Korunić: Ponosan sam što sam bio prvi diplomant klasične gitare na Muzičkoj akademiji u Zgrebu
Ivan Korunić, glazbenik, prvi diplomant gitare u bivšoj državi te profesor. U ArtCaffeu nam je ispričao svoj zanimljiv životni i glazbenički put od dječačkih dana u Splitu preko školovanja u Zagrebu, Londonu do života u Šibeniku. Prisjetio se susreta i rada s velikanima poput legendarnog Tome Bebića, ali i velikih klasičnih gitarističkih imena Petrinjaka, Listeša i Romera. ArtCaffe uvijek donosi više!
Pogledajte emisiju na našem YouTube kanalu:
Profesor Korunić govorio nam je o svojoj zanimljivoj karijeri od mladenačkih dana i sviranja na Peristilu, suradnji s Ljubom Stipišićem i poznatim klapama DC, Trogir, Šibenik i drugima, ali i stalnom sviranju klasičnog programa. Također, osvrnuo se na svoje školovanje u Londonu i stvaranje novih gitarističkih tehnika koje su se kasnije koristile na Muzičkoj akademiji kroz rad njegovih kolega Petrinjaka, Listeša, Remera, Čaglja…
O Ivanu Koruniću
Korčulanin, spletom okolnosti rođen u Mostaru, ali odrastao u Splitu, školovao se u Zagrebu i Londonu, a već dugo je i srcem Šibenčanin. Imao je sreću, ali i zaslugu postati prvi diplomirani akademski gitarist u bivšoj Jugoslaviji, u klasi legendarnog Stanka Preka. Također, bio je i prvi učenik gitare u srednjoj glazbenoj školi u Splitu te prvi profesor gitare u srednjoj glazbenoj školi u Šibeniku. Osim klasične gitare, svirao je i druge stilove pa ga se pamti kao gitarista koji je odsvirao neke od legendarnih pjesama Tome Bebića, barda dalmatinske šansone, a surađivao je i s Ljubom Stipišićem i brojnim klapama, a posebno mjesto imala je legendarna postava neponovljive klape Šibenik. Bio je i glazbeni urednik Radio Splita i Radio Šibenika, urednik glazbeno-plesnog programa Međunarodnog dječjeg festivala tijekom Domovinskog rata, a šira javnost ga je zapamtila i kao gitarista Berekina ili donedavno Gorana Karana.
Ljubav prema glazbi nosi od doma i u tome ga je poticala majka, a u gitaru se zaljubio kao dječarac na izletu na Klis u drugom razredu osnovne škole. Prvi glazbeni instrument, tamburu zvanu čelo, počeo je svirati kod profesora Katuranića, a prvi profesionalni angažman mu je omogućio legendarni Toma Bebić. Zbog ljubavi prema klasičnoj glazbi bio je neka vrsta čuda, jer su ljudi najednom čuli glazbu kakvu nisu očekivali na ulici. U razgovoru se prisjetio anegdota kad je doslovno visio na prozoru da bih bolje vidio i čuo predstave sa Splitskog ljeta, a zabrinuta majka ga je morala vezati remenom za krevet jer se bojala da će pasti kroz prozor. Kao dječak gledao je i ansambl Dalmacija koji je vodio maestro Mario Nardelli, i kad je vidio tog čovjeka kako svira gitaru rekao je: “Ja to hoću! Ja ću se time baviti!”.
Kao gimnazijalac i učenik Glazbene škole često je išao na natjecanja, a 1973. godine osvojio je prvo mjesto u Jugoslaviji zajedno s Darkom Petrinjakom. Nakon toga još nekoliko puta je bio proglašavan najboljim gitaristom bivše države u kategoriji srednjoškolaca.
Svoj odlazak na Akademiju opisao je: “Našao sam u poštanskom sandučiću jednog petka u podne u rujnu 1974. godine dopisnicu na kojoj je pisalo: ‘Ivane, u Zagrebu se otvara studij gitare na Muzičkoj akademiji’, i kao da me sunce obasjalo”. Bez oklijevanja je pošao u Zagreb upisati studij gitare. Među desetak kandidata, prvi je položio prijemni s najvišom ocjenom i postao prvim studentom gitare u povijesti zagrebačke Muzičke akademije. Tako su 1974. godine počeli divni studentski dani, a ambicija je bila postati vrhunski reproduktivac klasične glazbe. Na kraju druge i početku treće godine akademije osjetio je da više ne napreduje kako je želio i uz razumijevanje profesora Stanka Preka, koji je shvatio da ga je besmisleno držati još dva semestra na akademiji, ubrzao je proces i diplomirao 1977. godine, dva semestra prije redovnog roka kao prvi diplomirani student klasične gitare u bivšoj državi. Nakon toga imao je priliku nastaviti obrazovanje u Londonu, gdje je položio prijamni ispit te nastavio školovanje kod profesora Quinea na Royal Academy. Iz Londona se vratio u Zagreb te održavao koncerte i postao glazbeni pedagog te nabavio raritetnu vrhunsku gitaru Ramirez.
Spletom okolnosti, u to vrijeme susreće kolege iz Šibenika koji ga pozivaju da dođe živjeti i raditi u Šibenik, gdje upoznaje i Joška Stošića Čordu, glazbenu legendu, gitarista, poznavatelja jazza, intelektualaca, erudita, kritičara… On je bio veza s upravom Glazbene škole Ivana Lukačića, koju je tada vodila gospođa Marija Sekso. Ona ga je odvela kod profesora Ive Livakovića, direktora Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje, u okviru kojega je, prema tadašnjem ustroju školstva, glazbena škola bila samo radna jedinica, koji ga je zaposlio 1982. te je postao prvi profesor gitare na prvoj šibenskoj srednjoj glazbenoj školi i posvetio se pedagoškom radu. Nakon toga se u vrijeme Domovinskog rata, kad je na Bualama granata srušila susjednu kuću, a malodobni sin doživio tešku traumu, preselio na Murter, gdje započinje suradnju s legendarnim Berekinima. U to vrijeme aktivan je i na Međunarodnom dječjem festivalu, gdje je bio urednik glazbenog programa.
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia/Opis film
