U novom ArtCaffeu jazz pjevačica Maja Savić govori o odrastanju uz umjetnost, međunarodnoj karijeri, ocu Žarku Saviću, ljubavi prema jazzu i odgovornosti prenošenja znanja mladim glazbenicima.

📺 Emisiju ArtCaffe gledajte na Z1 televiziji u subotu u 18:00 sati, uz reprizna emitiranja tijekom tjedna.

Na prvi pogled djeluje smireno i nenametljivo. No čim zapjeva, postaje jasno zašto publika njezine nastupe pamti dugo nakon što se posljednji ton izgubi u tišini. Maja Savić pripada onim umjetnicima koji ne osvajaju glasnoćom ni spektaklom, nego emocijom, muzikalnošću i iskrenošću.

U novoj emisiji ArtCaffe gledatelji imaju priliku upoznati glazbenicu čiji je profesionalni put odveo daleko izvan hrvatskih granica, ali koja je ostala vjerna glazbenoj filozofiji prema kojoj je jazz prije svega razgovor – s glazbenicima na pozornici, s publikom i, možda najviše, sa samim sobom.

Odrastanje uz umjetnost

Maja dolazi iz obitelji u kojoj je umjetnost bila svakodnevica. Otac, poznati glumac Žarko Savić, ostavio je značajan trag na kazališnoj i filmskoj sceni, pa je bilo gotovo prirodno da i ona razvije osjećaj za umjetničko izražavanje.

Ipak, u razgovoru otkriva kako odluka da profesionalno postane glazbenica nije bila unaprijed određena. Bio je to put sazrijevanja, učenja i vlastitog izbora, a upravo joj je obiteljska podrška dala dodatnu sigurnost da slijedi ono što doista voli.

Zašto baš jazz?

Jedno od pitanja koje se često postavlja jazz glazbenicima jest zašto su odabrali upravo taj, možda i najzahtjevniji glazbeni žanr.

Odgovor Maje Savić jednostavan je, ali dubok. Jazz joj omogućuje slobodu koju teško pronalazi u drugim glazbenim formama. To je glazba u kojoj nema unaprijed zadanih granica, u kojoj svaka izvedba može postati nova priča, a svaka improvizacija novi susret s publikom.

Upravo zato priznaje da se na pozornici osjeća potpuno prirodno. Pjevanje za nju nije samo izvođenje skladbi nego način izražavanja emocija koje se riječima često ne mogu opisati. Govoreći o koncertima, otkriva kako nijedan nastup nije isti. Svaka publika donosi novu energiju, a upravo ta nepredvidivost čini jazz živom umjetnošću koja se neprestano mijenja.

Iskustvo koje vrijedi dijeliti

Uz bogatu koncertnu aktivnost, Maja Savić posljednjih godina sve više vremena posvećuje radu s mladim glazbenicima.

U ArtCaffeu govori koliko joj znači prenositi znanje novim generacijama te koliko vjeruje da glazbeno obrazovanje nije samo pitanje tehnike, nego i razvijanja osobnosti. Dobar mentor, smatra, ne stvara kopije sebe, nego pomaže mladim ljudima pronaći vlastiti umjetnički glas.

Takav pristup posebno dolazi do izražaja u vremenu kada mladi glazbenici često traže brze rezultate. Maja vjeruje da prava umjetnost ipak traži vrijeme, iskustvo, znatiželju i neprestano učenje.

Međunarodna pozornica kao škola života

Tijekom razgovora prisjeća se i iskustava stečenih nastupajući izvan Hrvatske. Različite kulture, različite publike i različiti glazbeni pristupi oblikovali su njezin pogled na umjetnost.

Upravo međunarodna scena, kaže, pokazuje koliko je glazba univerzalan jezik koji ne poznaje granice. Bez obzira na zemlju ili jezik, iskrena emocija uvijek pronađe put do publike.

Razgovor koji ostaje

Nova epizoda ArtCaffea nije samo priča o jazzu. To je razgovor o odrastanju, umjetnosti, obitelji, odgovornosti i ljubavi prema glazbi koja traje cijeli život. Bez velikih riječi i senzacionalizma, Maja Savić govori o poslu koji je odabrala, o vrijednostima kojima ostaje vjerna i o uvjerenju da umjetnost ima smisla samo onda kada uspije dotaknuti čovjeka. U vremenu u kojem se često traže brza rješenja i trenutna popularnost, njezina priča podsjeća da se istinska karijera gradi strpljenjem, predanim radom i vjerom u ono što radiš. Upravo zato razgovor s Majom Savić jedan je od onih koji se ne slušaju samo zbog glazbe. Slušaju se zbog čovjeka koji stoji iza nje.

Jer, kao i uvijek, ArtCaffe donosi više! – ne samo priču o umjetniku, nego priču o životu koji umjetnost čini smislenijom.

Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević / Unimedia / Opis film