MAX JURIČIĆ: „Glazba je putovanje, a Plesač sporog stepa moj je najosobniji bend“
Postoje glazbenici čija se karijera može mjeriti albumima, koncertima i nagradama, a postoje i oni čiji je život toliko isprepleten s glazbom da je gotovo nemoguće odvojiti jedno od drugoga. Max Juričić svakako pripada ovoj drugoj skupini. Glazbenik, gitarist, autor, producent i jedan od ključnih protagonista hrvatske rock scene posljednjih nekoliko desetljeća gostovao je u emisiji ArtCaffe, gdje je otvoreno govorio o svojoj bogatoj karijeri, aktualnim projektima, ljubavi prema moru i otocima, ali i o bendu neobičnog naziva – Plesač sporog stepa.
Pratite nas četvrtkom u 18.30 na na Z1 televiziji, od petka i na ostalim partnerskim televizijama i na našem YouTube kanalu.
Malo je domaćih glazbenika koji su tijekom svoje karijere ostavili tako dubok trag na različitim generacijama publike. Max Juričić sudjelovao je u stvaranju nekih od najvažnijih poglavlja hrvatske rock glazbe. Publika ga pamti kao jednog od osnivača kultnog sastava Azra, potom kao člana legendarnih Vještica, a njegov autorski i izvođački put nastavio se kroz brojne druge projekte, među kojima posebno mjesto zauzima Ljetno kino.
U razgovoru za ArtCaffe prisjetio se vremena kada je glazbena scena bila prostor neprestanog istraživanja i stvaranja novih ideja. Upravo su Vještice, bend koji je nastao krajem osamdesetih godina, pokazale koliko se rock može uspješno spojiti s elementima tradicijske glazbe i mediteranskog glazbenog nasljeđa. Taj je spoj ostavio snažan trag na domaćoj glazbenoj sceni i mnogima poslužio kao inspiracija.
Jednako važan dio njegova glazbenog identiteta danas predstavlja bend Plesač sporog stepa. Ime koje na prvi pogled zvuči pomalo neobično, a možda i pomalo tajanstveno, iza sebe krije zanimljivu priču. Kako je ispričao u emisiji, naziv benda nastao je spontano, iz fascinacije ritmom, pokretom i glazbom koja ne mora uvijek juriti za trendovima i brzinom suvremenog života. U vremenu kada se sve odvija ubrzano, Plesač sporog stepa simbolizira upravo suprotno – promišljenost, osjećaj i prostor za emociju.
Taj projekt za Juričića nije samo još jedan bend. To je prostor autorske slobode u kojem se spajaju iskustva prikupljana desetljećima. Upravo zato mnogi glazbeni kritičari Plesača sporog stepa smatraju jednim od njegovih najzrelijih i najosobnijih glazbenih projekata.
Tijekom razgovora dotaknuo se i iskustava nastupa izvan Hrvatske, a posebno zanimljiv bio je osvrt na svirke u Berlinu. Njemačka prijestolnica već desetljećima slovi kao jedno od najvažnijih europskih kulturnih središta, grad koji privlači umjetnike iz cijeloga svijeta. Juričić je govorio o energiji tamošnje publike, otvorenosti prema različitim glazbenim izričajima te posebnom osjećaju koji nastaje kada glazba uspije premostiti jezične i kulturne razlike.
Berlin je, kako je istaknuo, grad u kojem umjetnost živi na svakom koraku i gdje glazbenici mogu osjetiti koliko je važno ostati autentičan. Upravo je autentičnost jedna od riječi koja najbolje opisuje njegov glazbeni put. Nikada nije slijepo slijedio trendove, nego je uvijek tražio vlastiti izraz, bez obzira na to radi li se o rocku, etno elementima ili novim glazbenim eksperimentima.
No, život Maxa Juričića ne odvija se samo na pozornici. Veliki dio inspiracije pronalazi na moru. U ArtCaffeu je govorio o svojoj strasti prema kajaku i istraživanju jadranskih otoka. Vožnja kajakom za njega nije samo rekreacija nego i način povezivanja s prirodom, trenutak odmaka od svakodnevnih obveza i prilika za pronalaženje unutarnjeg mira.
Otoci, more i tišina često su, kaže, najbolji prostor za razmišljanje o novim pjesmama i projektima. Nije slučajno da se upravo mediteranski motivi često provlače kroz njegov rad. Taj odnos prema prirodi i prostoru ostao je važan dio njegova identiteta bez obzira na godine provedene na pozornicama i u studijima.
Tijekom karijere surađivao je s brojnim glazbenicima i sudjelovao u projektima koji su obilježili hrvatsku rock povijest. Od ranih dana novog vala i Azre, preko Vještica, Šo!Mazgoona i Ljetnog kina pa sve do aktualnih projekata, Max Juričić ostao je dosljedan ideji da glazba mora biti iskrena i slobodna.
Upravo je ta iskrenost obilježila i njegovo gostovanje u ArtCaffeu. Bez velikih poza i unaprijed pripremljenih odgovora govorio je o glazbi, životu, putovanjima, prijateljstvima i stvarima koje ga danas vesele. A kada čovjek iza sebe ima desetljeća stvaranja i iskustva koja su oblikovala domaću glazbenu scenu, takvi razgovori postaju mnogo više od običnog intervjua.
Oni postaju podsjetnik da su najvrjednije priče često upravo one koje nastaju polako – poput sporog stepa po kojem je jedan od njegovih bendova dobio ime. Jer, kako se moglo osjetiti tijekom cijelog razgovora, Max Juričić i dalje vjeruje u istu stvar u koju je vjerovao na početku karijere: da glazba nije samo posao, nego način života. ArtCaffe uvijek donosi više!
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević / Unimedia / Opis film

