Potočnjak je dobitnik brojnih nagrada za životno djelo kao što su: “Nagrada hrvatskog glumišta”, “Marul”, “Zlatni osmijeh”, “Dubravko Dujšin”, “Nagrada na susretima hrvatskih kazališta”, nagradu “Dani komedije”. Žarko se glumom bavio od malih nogu, kao osnovnoškolac nastupao je na školskim predstavama, a tijekom srednje škole govorio je da se želi baviti brodogradnjom pa je upisao brodogradnju. Tijekom studija dobio je svoju prvu ulogu 1966. u televizijskom filmu “Prikupljanje hrabrosti”, u režiji Eduarda Galića. Odabrao ga je zbog izrazito plavih očiju i prema preporuci profesora s Akademije Grge Gamulina. Prisjećajući se te uloge govorio je da bez obzira što je bio amaterski glumac, da mu je zanimljivo da je Rade Šerbedžija imao manju ulogu od njega.
Glumeći u kazalištu Komedija, dobio je nadimak “Guma”, jer je bio jako mršav i gibak. Nakon toga prešao je u Gavellu, gdje je proveo, kako kaže, najbolje godine života. Godine 1973. Potočnjak je s kolegama iznajmio stan u Vlaškoj 38. te su osnovali Rinoceros. Obojali ga u tamno crvenu boju i izveli predstavu “Pričaj mi o Augusti”. To je drama od Luke Paljetka, metafora o starom kralju koji umire. Nakon toga Potočnjak sa Zlatkom Vitezom osniva Histrione. Odlazili su na turneje po malim mjestima a tu se rado prisjeća predstave “Domagojada” po kojoj nakon toga dječaci dobivali imena Domagoj. Nakon toga je uslijedila uloga za ulogom. Potočnjak je glumio u filmovima poput “Izbavitelj” iz 1976. godine, “Živi bili pa vidjeli” 1979. godine kao Maks, “Večernja zvona” iz 1986. godine kao Kruno, potom “Glembajevi” iz 1988. godine kao Puba Fabriczy, “Ljeto za sjećanje” iz 1990. godine kao zubar, “Novogodišnja pljačka” iz 1997. godine kao Franjo Matek Fantomaš, zatim kao pilot u filmu “Srce nije u modi” iz 2000. godine. Jedna od većih uloga je uloga Alojza u filmu “Duga mračna noć” iz 2004. godine. Kao Lukarević u filmu “Libertas” iz 2006. godine, “Pjevajte nešto ljubavno” iz 2007. godine kao Strujin otac i mnogi drugi filmski naslovi u kojima je Potočnjak svojim glumačkim radom obilježio jednu eru hrvatskih filmova. Žarko je glumio u velikom broju televizijskih serija poput popularne “Lažeš Melita” iz 1984. godine gdje je Potočnjak glumio slikara Sjekiru, potom “Bitange i princeze” iz 2005. godine kao koordinator, “Nad lipom 35” iz 2006. godine kao Srećko Leš, zatim u seriji “Najbolje godine” iz 2009. godine kao Božo Hajduk, starog hajduka koji je izgubio vezu s realnošću.
Žarko Potočnjak bio je čovjek velikog srca, nesebičan, veliki domoljub. Tijekom srpske agresije na Republiku Hrvatsku dragovoljno je otišao na frong gdje je u borbenom sastavu proveo više od godinu dana. Nakon toga vraća se tamo gdje pripada a to je glumište i nastavlja sa izvanrednim ulogama. Poslu je pristupao s punom odgovornošću, detaljno se pripremajući za svaku ulogu. Hrvatska je izgubila glumačkog velikana. Neka mu je laka Hrvatska zemlja, počivao u miru.
Autor: redakcijski tekst
