Premijera „Zločina na kozjem otoku” u Brodarskom institutu
Premijerna izvedba predstave Zločin na kozjem otoku Uga Bettija u režiji Paola Magellija održala se u srijedu, 18. svibnja, u Brodarskom institutu u Zagrebu, koji je tako postao kazališna pozornica te otvorio svoja vrata publici.
Ugo Betti jedan je od vodećih talijanskih dramatičara u generaciji nakon Pirandella. Predstava govori o odnosima triju žena iz iste obitelji, i njihovoj sudbini koja je obilježena odlaskom Enrica – muža, oca i brata u obliku muškarca koji je bio glava obitelji.
Majka, kći i usidjelica – Agata (Nina Violić), Silvija (Iva Jerković) i Pia (Lana Barić) – zatočene su u mrežu vlastitih noćnih mora, osuđene na zajedničku samoću, sve do dolaska muškarca, Angela (Marin Klišmanić), koji svojom penetracijom u njihov skučeni, izolirani prostor kida njihove čudne veze, narušava te potom nepovratno uništava dogovoreni mir i inicira divlje buđenje erosa u sve tri žene. Njegov dolazak pokretač je dramskoga zbivanja, ali ono ne vodi otvaranju i očekivanoj slobodi aktera situacije. Upravo suprotno, pojačava njihovu autarhičnost u borbi za stjecanje vlastitog zaboravljenog identiteta, prokazujući nemilosrdno da se modus egzistencije svake od triju žena sada određuje u odnosu prema tom došljaku, u bespoštednoj i okrutnoj borbi za njegovu naklonost koja bi trebala vratiti zaboravljeni smisao.
Bezizlaznost duha je stanje kojim se najbolje može opisati atmosfera i karakter likova, a svaka od triju žena iz obitelji nosi svoje demone i strahove iz prošlosti. Jedini izlaz iz ove tragične situacije u kojoj su se našle uslijed Angelovih spletki jest zločin!
Već je sam naziv toga mjesta zločina – Kozji otok – obremenjen dvostrukim značenjem: s jedne strane podcrtava jalovost otoka jer koze pobrste sve što raste, a s druge pak strane te su životinje jedini izvor prihoda, života na otoku. Tijekom dramskog događanja osjeća se ustajalost usijanog mediteranskog zraka, atmosfere koja otežava disanje u kojoj Agata, Silvia i Pia ne rješavaju svoje moralne dileme vođene psihološkim ili fantastičnim, već samo stvarnim alternativama.
Bettijev tekst, pa tako i predstava, pokazuje i prokazuje tragičnosti čovjekove sudbine koja se vuče ponorima između moralnosti i amoralnosti, ljubavi i mržnje, samoće i bježanja od iste, početka i kraja, života i smrti.
Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić, kostimograf je Leo Kulaš, scenograf Miljenko Sekulić, autor glazbe Ljupče Konstantinov, oblikovatelj videa Ivan Marušić Klif te oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek.
Autor: Nikola Mihaljević
Foto: Jovica Drobnjak/Mara Bratoš
