Studij u Americi utjecao je na moje otkrivanje svijeta kazališta i režije
Nenni Delmestre, Splićanka, bivša sportašica, zaljubljenica u kazalište, ravnateljica drame HNK u Zagrebu. U ArtCaffeu govorila je o svojim počecima, sportskom duhu i disciplini, studiranju u Americi, kazališnoj emociji i planovima za buduće projekte. U emisiji nam je otkrila i mnoge nepoznate detalje, primjerice o tetki koju je valjalo pobijediti da bi se dokazala kao tenisačica, o prvim dojmovima iz kazališta, za koje je zaslužna velika Zdravka Krstulović, o mornarskim iskustvima, o tome kako ju je na kraju kazalište potpuno okupiralo i postalo neizostavni dio života. ArtCaffe uvijek donosi više!
Pogledajte emisiju na poveznici:
U emisiji nam je ispričala o počecima kazališne karijere u Splitu nakon povratka iz Amerike i o tome kako su je još uvijek svi gledali ponajprije kao tenisačicu jer je upravo zbog tenisa dobila stipendiju i otišla na studij. Osvrnula se i na svoja mornarska iskustva i roditelje koji su dvojili ima li smisla ostati u tadašnjoj državi ili otići negdje vani i na kraju su ipak ostali i posvetili se privatnom poslu. Igra li još uvijek tenis ili samo pjeva pod tušem, ali, naravno, čut ćete još puno drugih zanimljivosti.
O Nenni Delmestre
Nenni Delmestre rođena je u Splitu gdje je živjela do svoje 18. godine kada dobiva američku stipendiju i odlazi na Florida International University u Miamiju. Tamo je diplomira tehnologiju komunikacija, a zatim i kazališnu režiju s najvišim ocjenama i nagradama dekana na razini SAD-a. Nakon toga vraća se u Hrvatsku gdje prvo režira u Splitu, zatim i u ostalim hrvatskim kazalištima te gostuje u Sloveniji, Venezueli, Meksiku, Italiji i Makedoniji. Njezine prve režije u splitskome HNK-u su: Shepardov “Više od ljubavi”, Begovićev “Pustolov pred vratima” te Frischeve “Palikuće”, a na Splitskome ljetu Bakmazov “Šimun Cirenac”.
To je ujedno i početak takozvanog “novoga vala u životu splitskoga kazališta”, kako ga je nazvao Anatolij Kudrijavcev. U to vrijeme napravila je trideset pet predstava, među kojima se ističu i Sofoklov “Edip”, Fosseove “Varijacije o smrti”, Shakespeareovi “Oluja” te “Romeo i Julija”, Rezov “Bog masakra”, Solereov “Kontra progresa”, Ibsenov “Neprijatelj naroda, Millerova “Kušnja”, Čehovljeve “Tri sestre” i dr.
Nenni Delmestre je kroz svoj rad poseban akcent davala suvremenim tekstovima svjetske dramske literature te praizvedbama djela suvremenih hrvatskih autora: Elvisa Bošnjaka, Lade Kaštelan, Ivana Vidića, Pave Marinkovića, Darka Lukića, Nine Mitrović…
Uspješno surađuje s većinom domaćih, ali i mnogim inozemnim kazalištima te festivalima (Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre). Također, u Venezueli radi na Međunarodnome kazališnom festivalu u Caracasu te u Teatro Bellas Artes u Maracaibu, ali i na mariborskom SNG-u. Prevela je veliki broj dramskih tekstova s engleskoga, španjolskoga i talijanskog jezika, a objavljuje i eseje o kazalištu u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je velikog broja prestižnih nagrada.
Autorica: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević/Opis film/Unimedia
