Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković otkrila nam je tajnu vezu suvremenog plesa, neverbalnog kazališta i biokemije
Snježana Abramović Milković, jedna od pionirki suvremenog plesa u Hrvatskoj, osnivačica Festivala suvremenog plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčentu te trenutna ravnateljica legendarnog ZKM-a. U ArtCaffeu govori o svom djetinjstvu u Šibeniku, o tome kako se zaljubila u suvremeni ples i radionicama u Primoštenu, o tome što je naučila i po čemu pamti legendarnu Anu Roje, zašto je studirala Biokemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i kakve to veze ima s onim što trenutačno radi. Gdje je danas suvremeni ples i kakvi su joj umjetnički i poslovni planovi…?
ArtCaffe pogledajte na našem Youtube kanalu i kliknite subscribe da lakše pratite buduće objave:
Snježana Abramović Milković
Plesačica suvremenog plesa, koreografkinja i kulturna menadžerica, završila je Školu za balet i ritmiku Ane Maletić u Zagrebu, Odsjek ritmike i plesa, i diplomirala eksperimentalnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Do 2004. profesionalno je plesala u Zagrebačkom plesnom ansamblu u zapaženim predstavama suvremenog plesa, a od 1992. do 2014. bila je i umjetnička voditeljica te renomirane umjetničke organizacije.
Repertoarno je profilirala Zagrebački plesni ansambl i pokrenula brojne međunarodne koprodukcije. Surađujući s priznatim domaćim i stranim umjetnicima, ansambl je pod njezinim umjetničkim vodstvom ostvario 22 cjelovečernje predstave i više od 15 koprodukcija te gostovao u brojnim svjetskim kazalištima i na renomiranim međunarodnim festivalima u Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Rusiji, Poljskoj, Litvi, Egiptu, Sloveniji, Meksiku, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Izraelu, Koreji i dr.
Najpoznatija međunarodna koprodukcija ostvarena u Zagrebačkom plesnom ansamblu ona je sa skupinom Lanònima Imperial iz Barcelone, iz koje je proizišla predstava Prepoznavanje krajolika, koju je Vijeće Europe proglasilo za jedan od deset najboljih kulturnih programa u 1996. godini. U bogatoj umjetničkoj karijeri koreografirala je cjelovečernje plesne predstave suvremenog izričaja, brojne opere i mjuzikle eminentnih redatelja i oblikovala scenski pokret u dramskim predstavama za odrasle i djecu. U Zagrebačkom plesnom ansamblu autorski potpisuje zapažene i nagrađivane plesne predstave kao što su: Nešto, možda, sasvim osobno (2003.), Ogoljeno/Stripped (2007., Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu u cjelini u sezoni 2007./2008.), Interface (2010., Nagrada hrvatskog glumišta za najbolju plesnu predstavu u cjelini i Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko ostvarenje u sezoni 2011./2012.) te Rekvijem za Z. (2014.). Njezin plesni vokabular odlikuje visoko teatraliziran, stilski pročišćen i intelektualan plesni jezik te otvorenost prema novim medijima, novim tehnologijama i suvremenim društvenim temama kao što su otuđenje, osamljenost, nemogućnost komunikacije. Predstava Ako bismo svi malo utihnuli, koju je koreografirala za Bitef Dance Company, dobila je treću Nagradu publike na festivalu Bitef 2011. Koreografirala je mnoge nagrađivane dramske predstave, među kojima su Mjesec dana na selu I. S. Turgenjeva, u režiji Paola Magellija i izvedbi GDK Gavella, Revizor N. V. Gogolja u režiji Paola Magellija i Pir malograđana B. Brechta u režiji Eduarda Milera u Kerempuhu.
Svestranost i komunikativnost prema raznorodnim pitanjima pokazala je sudjelovanjem u međunarodnoj koprodukciji ljubljanske skupine En Knap i ZPA-a 10 minuta: istočno, u kojoj je s još četvoricom istaknutih autora iz područja suvremenog plesa i kazališta, László Hudi, Edward Clug, Matjaž Berger i Iztok Kovač, krenula u istraživanje dimenzije vremena. U pitoresknom renesansnom istarskom gradiću 2000. osnovala je Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, koji otad umjetnički vodi. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat isključivo je posvećen plesnoj umjetnosti i tijekom ljeta najvažnije je okupljalište ljubitelja plesa u Hrvatskoj. Na Festivalu je premijerno prikazano više od dvjesto radova sto osamdeset plesnih grupa i koreografa iz gotovo cijele Europe te Afrike, Kanade, Koreje, Indije, Japana. Predstavljajući recentna inozemna i domaća ostvarenja iz područja plesa, educirajući nove generacije publike te promičući interkulturni dijalog, Festival plesa i neverbalnog kazališta tijekom godina prometnuo se u najvažniji ljetni plesni festival u široj regiji, iznimno je posjećen i promijenio je i obogatio kulturnu turističku ponudu istarskog zaleđa.
S namjerom da pomakne granice izvrsnosti u svim aspektima plesne umjetnosti, izvedbenim, obrazovnim, kritičkim, teorijskim, u Svetvinčentu je 2011. pokrenula i Mediteranski plesni centar, koji umjetnicima omogućava prostor i vrijeme za istraživanja, dakle koji služi za rezidencije i edukaciju plesnih umjetnika tijekom cijele godine. Kao ugledna koreografkinja i kulturna menadžerica angažirana na širokom području izvedbenih umjetnosti sudjelovala je u radu niza vijeća i prosudbenih sudova. Sudjelovala je i u programu Courants du Monde (2004.) u organizaciji Svjetskog doma kulture i Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske, proučavajući produkcijske modele i načine financiranja plesnih centara u Francuskoj te organizacijske modele Ministarstva kulture Republike Francuske.
Autor: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia/Opis film
