Od prve uloge u rodnom Osijeku do nacionalnog dramskog prvaka, pogledajte životnu priču glumca Gorana Grgića
Goran Grgić, nacionalni dramski prvak HNK u Zagrebu, televizijski i filmski glumac, jedan je od najaktivnijih na sceni s velikim brojem odigranih uloga. Zašto je odlučio postati glumac i što je o tome uopće znao te kako je dobio prvu ulogu u rodnom Osijeku… Kako se postiže koncentracija, koliko djeluju virusi i bakterije na glumca u kazalištu, koje su mu uloge najdraže i je li u njemu skriven komičarski talent? Otkriva nam i što je to toliko magično u kazalištu da se bez njega ne može, koliko je teško ući u likove Hamleta ili Skupa koji je, uz glumački dio, i jezično zahtjevan. Odgovorio je i na pitanja kako to publika diše s glumcima, boli li ga želudac od nekih uloga i još puno drugih zanimljivosti, pogledajte u ArtCaffeu…
Pogledajte emisiju i kliknite Subscribe:
O Goranu Grgiću
Goran Grgić je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac koji nosi titulu dramskog prvaka, a 2002. postao je predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Od 2006. godine na poziciji je umjetničkog ravnatelja Novaljskog trijata, glumačkoga festivala koji je postao velika kulturna manifestacija otoka Paga.
Goran je rođeni Osječanin, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a 1986. godine upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je i diplomirao. Odrastao je s roditeljima i dvojicom braće. Grgićevi korijeni su iz Hercegovine, točnije iz duvanjskog sela Omolja. Kao dječak je ljetne praznike provodio u Širokom Brijegu kod djeda i godinama nije shvaćao zašto ga zovu Duvnjak, misleći da je to stoga jer sadi duhan. Kao dijete je govorio da će biti glumac, a svoje igre je prilagođavao prizorima iz izmišljenih scenarija, glumio je pred svojim roditeljima, recitirao i uvijek težio aktivnostima koje su bile povezane s bilo kojim oblikom umjetnosti.
U drugom razredu osnovne škole počeo se baviti amaterskom glumom. Nakon osnovne škole nabavio je, pak, videokameru i njome nastojao zabilježiti sve oko njega i od čega se mogao napraviti film te se istodobno upisao u Kazališni atelijer mladih Osijek. U to vrijeme znao je statirati u dramama i operama Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. S nekoliko kolega glumaca utemeljio je glumačku družinu koja je znala zaraditi na tome što voli, no njegova obitelj nije bila previše blagonaklona ideji da Goran glumu izabere kao životni poziv, pa su ga savjetovali da mu ona bude hobi, no da za profesionalno zanimanje izabere nešto drugo, sigurnije. Tako da roditelji i nisu bili presretni kada je Goran upisao Akademiju dramskih umjetnosti, čvrsto odlučivši da je gluma ipak ono čime se želi baviti. Preselio se u Zagreb i u početku živio u đačkom domu, koji su mu osigurali kolege iz kazališta Žar ptica, a kasnije se preselio u studentski dom. Godine 1994. oženio se Ivanom, s kojom ima troje djece, kćer Katarinu i sinove Frana i Lovru, a od 2016. godine imaju i psa Fridu, koju su udomili.
Goran je u svojoj glumačkoj karijeri ostvario veliki broj uloga, od onih iz davnih devedesetih u predstavi “Svadba” Eliasa Canettija, u seriji “Dirigenti i muzikaši”, u filmu “Krhotine” i druge. Tih godina dobio je i angažman u Dramskom kazalištu Gavella, zatim slijede uloge u filmu “Zlatne godine”, u predstavama “Povratak”, “Stepinac, glas u pustinji”, gdje igra kao Stepinac, “Važno je zvati se Ernest” kao Algernon. Teško je nabrojati sve uloge i predstave, ali spomenut ćemo se samo nekih: u cabaretu “Črni mačak” glumi Bobbyja Whitea, u “Gloriji” Ranka Marinkovića Don Jeru, “Brezi” Slavka Kolara glumi kao Joža Sveti, na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi “Ilija Kuljaš” Tudiševića-Molièrea glumio je Frana, potom u Molièreovom “Mizantropu” Orontea, u predstavi Williama Shakespearea “Zimska priča” Leonta, u predstavi Henrika Ibsena “Nora” Torvlada Helmera… Potom nastupa u Histrionu u predstavi “Hamlet” kao glavna uloga, u predstavi “Daleka zemlja” Arthura Schnitzlera glumi Friedricha Hofreitera te u “Don Juanu ili Ljubavi prema geometriji” Maxa Frischa, na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavi “Amfitrion” Heinricha von Kleista nastupa kao Jupiter, nosi glavnu ulogu u Cervantesovom “Don Quijoteu”, u Čehovljevim “Trima sestrama” je u ulozi Tusenbacha, Shakespeareovom “Snu ljetne noći” kao Tezej/Oberon.
Glumio je i u nemalom broju filmskih i televizijskih naslova: “Noć za slušanje”, “Rusko meso”, “Duga mračna noć”, “Moram spavat’, anđele”, “Gospa”, “Olovna pričest”, “Cijena života”, “Radio i ja”, “Enklave”, “Odmori se, zaslužio si”, “Luda kuća”, “Dobre namjere”…
Također, za svoj rad je osvojio i brojne nagrade: za ulogu u predstavi “Črni maček” dobio je nagradu Zlatni osmijeh, Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na Marulićevim danima za ulogu Jože Svetog u predstavi “Breza”, nagradu Hrvatskoga glumišta za uloge Orontea u predstavi “Mizantrop” i za ulogu Frana u predstavi “Ilija Kuljaš”, Nagradu za najbolju mušku ulogu na sarajevskom MES-u za ulogu Špigeljskoga u predstavi “Mjesec dana na selu”, u Vukovaru Nagradu grada Vukovara na Festivalu glumaca za ulogu Larryja u predstavi “Closer”. Dobitnik je Danice hrvatske s likom Marka Marulića, nagrade Najhistrion za ulogu Hamletam, nagrade “Mila Dimitrijević” za ulogu Don Juana, “Orlanda” za ulogu Don Quijotea, Plakete grada Zagreba za ulogu Henryja II. u predstavi “Becket”…
Autor: Žana Begić
Fotografije: Ivan Mihaljević/Unimedia/Opis film
