ArtCaffe

ArtCaffe

Solo violončelist Berlinske filharmonije Bruno Delepelaire, uz Riječki simfonijski orkestar, otvara sezonu Ivana pl. Zajca

Simfonijski koncert “Lalo, Bruckner” otvara 23. rujna novu koncertnu sezonu u HNK-u Ivana pl. Zajca. Uz Riječki simfonijski orkestar i njihova šefa dirigenta, maestra Valentina Egela, na riječku se pozornicu vraća Bruno Delepelaire, solo-violončelist Berlinske filharmonije, koji je oduševio svojim prvim nezaboravnim riječkim nastupom prigodom velikog finala prošle koncertne sezone. Tako će će publika i u novu sezonu uvijek hvaljenog Riječkog simfonijskog orkestra ući uz Delepelairea, jedanog od troje posebnih gostiju sezone u „Zajcu“, i Koncert za violončelo u d-molu Edouarda Laloa.

Podsjetimo, jedan od najboljih mladih europskih violončelista, „francusko čudo na violončelu“ , prvi čelist jednog od najpoznatijih orkestara na svijetu, Bruno Delepelaire, pobjednik je važnih međunarodnih natjecanja kao što su Karl Davidoff International Cello Competition (2012.) ili Markneukirchen International Instrumental Competition (2013.).

Glazbenik je rođen u Francuskoj 1989. godine, a violončelo je počeo svirati već u petoj godini zahvaljujući baki, entuzijastičnoj violončelistici amaterki. Nakon Pariškog konzervatorija, studij nastavlja u Berlinu, a solo-violončelistom Berlinske filharmonije postaje 2013. te sa samo 24 godine zauzima jednu od najpoželjeljnih violončelističkih pozicija na svijetu. Svoju karijeru u berlinskom orkestru kombinira s već impresivnom individualnom karijerom solista, što mu je omogućilo nastupe na raznim koncertnim pozornicama i s različitim orkestrima. Nastupao je pod vodstvom gotovo svih velikih dirigenata današnjice, a rado pamti izvedbu Druge Mahlerove simfonije pod ravnanjem Sira Simona Rattlea. Europska ga glazbena kritika ocjenjuje kao „vještog majstora u filigranskom bojanju zvuka sve do mikrofinih nijansi“, „glazbenikom lirske i virtuozne snage što rezulitira novim svjetlom kojim obasja djela“ te koji svojim nastupima „uvijek pruža toplu i izbudljivu priču“.  A sam Delepelaire kaže: „Svirati prije svega znači podijeliti emocije. Za vrijeme studija bio sam doista usredotočen na što savršenije sviranje, na to da budem virtuoz. S godinama sam shvatio da je još važnije moći svirati iz srca i pustiti glazbi da govori.“
Djelo koje će, uz Riječki simfonijski orkestar, izvesti na koncertu u petak, Laloov Koncert za violončelo  u d-molu, jedno je od ponajboljih, iako ponekad nepravedno zapostavljenih djela francuskog skladatelja španjolskog podrijetla, najpoznatijeg po „Symphonie Espagnole“. Koncert za violončelo i orkestar, skladan 1876. u suradnji s violončelistom Adolpheom Fischerom te praizveden sljedeće godine s njime kao solistom, istodobno je strastvena rapsodija i djelo pomalo neobičnog, ali privlačnog  karaktera. Iako je popularan među studentima, njegova povijest govori o istaknutom položaju na koncertnim pozornica, o djelu iznenađujućeg i prekrasnog bogatstva u majstorskim rukama, kao što su zasigurno one Brune Delepelairea.

Drugi dio koncertne večeri donijet će izvedbu monumentalne Osme simfonije u c-molu Antona Brucknera, posljednje skladateljeve cjelovite simfonije i jedne od posljednjih velikih romantičarskih simfonija. Remek-djelo kojim Bruckner dovršava svojevrsnu zvučnu apoteozu romantičarske epohe, glazba „povezana s harmonijom svemira“, kompleksno je djelo što kulminira blistavim velikim finalom koje pak razrješava temeljnu duhovnu dilemu djela. To trijumfalno finale predstavlja pravo čudo kompozicijske strukture i jasnoće. Bruckner je Osmu skladao u svojim šezdesetima, a uz nju se najčešće vežu riječi „epska“, „apokaliptična“, „veličanstvena“.

Autor: Nikola Mihaljević

Foto: HNK Ivana pl. Zajca

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)